Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U dušu se zaogrnuo drhtaj mog srca i blizak je smirenoj boji. Korakom laganim pohodio me u rano jutro što je zatvoreno u zlatnoj krletci snova. Vodi me prema tvom plavom potoku, koji putuje od nekog tajanstvenog izvora tvoje duše prema grumenu bola nasukanog na sprud bezimene obale. U grudima ti ponor preduboki, u očima ti dugo nošena svijest o nepostojanju. Otvaraš dlan, čitao bi… ne vidiš ništa. U srcu ti zatitraju neki šumovi, misliš ...nešto ti govori ... ali nema požara koji pali jutarnji tren, nema obale koja hladi umorno čelo. Nema tog anđela kojem želiš dati sve, kad se, dušo moja, bojiš tog anđela. U neke spilje, mahovinom obrasle zalutao si - ne možeš naći izlaz. Ne želiš izlaz, a novo svjetlo te mami van….pokušaj slijediti trag anđela, koji ti pokazuje put i bliska svjetlost će ti postati tvoj novi dan.

jutreko, "unfica..." :)

Nije to bila prevara
bila je to ljubav
koju radost stvara.

Skriveni u zagrljaju
od plime života
putujemo prema raju.

Prstima crtam krila
po leđima njenim
da poleti kao vila.

Kazaljke crkvenog sata
uvenule su nad brojevima
jer vječnost nam je data.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr