Ručkić krčkić

Moje psetance je najpametnije u svojoj vršnjačkoj skupini! A blogme, i među puno starijima. Ajd, posrećilo mi se da je pametna, ali sebi u zasluge pripisujem što tu njenu pamet nisam zanemarila zbog ljupkosti i zabavnih fora, tipa, proširit ću se na tvoj teren, točnije, tvoju fotelju. E neš - zasluži, pa je možemo dijeliti!

No, danas smo bile u jednom nama novom parku i upoznale novu ekipu: moja Duška dolazi na poziv, čeka kad joj kažem, daje šapu, svi se čudom čude, ona tri mjeseca, ostali po nekoliko godinica... A ja cvatem! :-)) Sviđa mi se Duška: pametna je, srčana je, ali nije ludo hrabra, poslušna je, ali prigovara kad joj se nešto ne sviđa, spadalo je i zna ispitivati granice tolerancije, a u samo dva slučaja moja nije zadnja: kad je u pitanju minceza-princeza (pojurit će je makar joj to bilo zadnje) i šaponjina klopa (izvadit će mu iz usta ako je fizički ne obuzdam). Doduše, ima trenutaka kad minceza-princeza i Duška sasvim miroljubivo sjede jedna pored druge (kad se dijele poslastice); jednom su čak podijelile i povlasticu dolaska u moj krevet.

Znam ja da je ovo dejting sajt, a ja o štenetu, ali kaj me briga, evo, ako netko ima dobro odgojeno i zdravo štene manje pasmine, možemo dogovoriti dejt u nekom parku... Ma, ne mora bit ni štene, malog peseka koji se voli igrati bez nasilja i nije sklon odlutati na cestu. Ili smetlariti.

U stvari, mislila sam tu mudrovati o tome kako zanemarujemo nečije osobine zbog neke dominantne, i kak sam ponosna što se nisam dala ufatiti na Duškinu ljupkost i pustiti ti je da bude preslatki neodgojeni pas, što je zapravo pravilo kod tih malih, ljupkih pasmina, i kak je to zapraf velika falinka nas ljudi, ono, očara nas izgled, sve drugo nam je nebitno, sve dok se malo ne zbližimo pa baš to drugo ispadne presudno, ali znate kaj - ne da mi se.

Za ručak su krpice sa zeljem, a onda Duška i ja opet idemo u park. Prvo ide šaponja u ophodnju užeg kvartovskog kruga, a onda ona i ja, u nove pustolovine, nova poznanstva i malčice taštine.

Nemoj niti u jednom trenutku zaboraviti da je to - samo pas.
Prijatelj. Drustvo za setnju. I jos puno toga...
Ali samo pas...

Jer ces iz ljubavi prema tom istom stvorenju iz njega stvoriti ono s cim ja imam najvise problema kada secem ovog svog - lajavca koji iz ruku vlasnice urla agresivno...

Dakle socijalizacija...
I s velikim i s malim psima.

Ne mu birati drustvo...
I ne mu davati ono sta nema a sto ce samo tvoje oci vidjeti...

Jer to je i biti ce uvijek samo pas.

Evolucijski parazit ljudskom rodu koji se specijalizirao samo na jedno - iskoristavanje nase paznje i nadomjestanje necega sto nam nedostaje s njima.

Bok, Truly! Ma, pustim ja nju i s velikim psima, ali tek kad se uvjerim da se znaju igrati s malima. Onaj Max o kojem sam pisala neki dan, e, taj ti je odgojen upravo kao ovi mali prcknedli, bez ikakvih ograničenja, a posljedično i obzira. Kad moja Duška poželi nekome skočiti u krilo ili po nogama, ja duboko udahnem i kažem samoj sebi "Jock, ne može, ovo joj ne bih dozvolila da ima 30 kila". I zato je Duška naučila sjesti i sjedečki mahati repićem kad želi nečiju pozornost.

Duška se od svojeg 2. cijepljenja - dakle, od 8 tjedana života - druži s psima raznih dobi i veličina, ali kad vidim da se nekoga boji i da joj ne paše, interveniram. Jer ona to ne može, može samo zbrisati, sakriti se negdje, ako ima gdje.

I naravno da znam da je pas: bichon. Ti su stvoreni da budu ljudima društvo i relaksacija. A ona je među najboljim primjercima svoje vrste :-)))

Pa o čem ti pričaš, vega ima psa već 100 godina, sigurno duže od tebe...daj, ne znam šta mi je, ne trebam ja o tome...samo ti kažem, ko da soliš pamet doktoru nauka
Ja ne volim kad mi netko o nečem, o čemu bolje znam od njega...ne ljuti se, ne svađam se, ali to je istina

Ne pratim ljude ovdje i tko/sta/koliko/koga...
ako da je komentar bio savjet a ne komentar...nekome tko mozda nezna puno o psihologiji pasa...i ljudi...
A ako sam se prevario tim bolje...

Imam pse od svoje 5te godine...i jos u osnovnoskolskoj dobi sam na pitanje ''imas li brata ili seku'' odgovarao - ne, ja imam Tharisa (ime prvog boxera)
Tako da jednostavnom kalkulacijom dolazimo do zakljucka da 31 godinu zivim suzivot sa gorespomenutim cetveronoscima...ali posto je vega starija vjerujem da joj je staz i ''veci''...samo je pitanje koliko je duboka bila njena posvecenost istima...

Vega - hvala na odgovoru...drago mi je da si svjesna kolikog ''manipulatora'' imas u rukama ;-)

Ma, zaribala sam i ja ponekog psa u životu, a imam ih cca 30 godina... Treba ti doći iz dupeta u glavu da je loše ponašanje jednostavno loše ponašanje, bez obzira koliko je velika - ili malena - i slatka osobica koja ga prakticira. Moj šaponja je jedan od onih pasa koji voli zakuhati kavgu, a onda hop, meni iza leđa. Iako za njega fakat nisam kriva, radila sam sve po propisima, socijalizirala ga, dugo mu je najbolji frend bio jedan ogroman bijeli bokser, a najbolja frendica toy pudlica, ali hebga, ispao je svadljiv, inatljiv, nepovjerljiv... A sve su to značajke rase tih Tibetanaca. Dakle, odgoj s njim je trebao biti čvršči. Srećom, ova malecka funkcionira za pohvalu, ne zbog kazni, koje se svode na to da velim oštro "Ne!" ili je protresem za šišak.

Eh, da, viš, sinulo mi je da i ja ovdje udijelim poneki savjet, a odnosi se na vlasnike velikih pasa - je, mali peseki se moraju naučiti s velikima, i to sljedeće: ako se mogu nositi s njima, biti brži i gibljiviji, ako to ne mogu, zbrisati ili se predati. Međutim, vlasnici velikih pasa trebaju znati ovo: kad veliki pas nagazi, npr. u igri, sa svojih 25+ kila malog peseka, osobito štene, od cca 2,5-5 kila, mali pas može ostati doživotni invalid. I zato ne soliti pamet vlasnicima malih pasa, jer u našem je oprezu prije svaga zdrav razum, a ne antipatija prema velikima. Možemo mi voljeti i velike, ali smo si izabrali male i o njima brinemo.

*svEga

Ljubav prema malom psu je sasvim jednaka ljubavi prema velikom, a toliko je lakše, jer malog možeš uzeti u ruke kad je frka bilo koje vrste, jede pileći batak za obrok (bez kostiju i one špicaste koščice), kaka malu gomilicu koju možeš pokupiti s malom plastičnom vrećicom, a ne treba ti Namina vrećica za poplun :)

Ali, kud bi stigli da svi volimo isto...

Još sam zaboravila da s malecnom možeš putovati u torbici, a probaj putovati s velikim...moraš ga staviti u jednosobni stan...ali slatki su...i veliki i mali

*OK, s malom nemreš putovati u torbici, nego ona može biti u torbici ti dok putuješ :)

Sve napisano za odnos velicina i posljedice stoji.
Ali.
U sve ove godine nisam cuo za niti jedan takav primjer.
Doslovno za niti jedan.
I shvacam zabrinutost tebe kao vlasnice psa manjeg rasta...i mogucu nonsalanciju koja se iscitava iz mojeg posta...ali kao vlasnik vecinom tih velikih pasmina vjeruj mi da sam cesto ostajao iznenađen gruboscu kojom se dva 25+ psa igraju...slusajuci sudare rebara i glavurda...te nakon 5 minuta njeznoscu i prevrtanjem na leđa pred stenetom Mopsa od 2 mjeseca...
Tako da...dok se ne uvjerim u suprotno necu razmisljati o tim tezama...

Juicy - malenom nemozes zdimiti vritnjak u dupe kada ti pojede najskuplje kozne cizme...a velikom itekako mozes...ujedno se rjesavajuci i ljutnje i kaznjavajuci njega radnjom koju itekako shvacaju koliko ponizava...