LLAP

Voljela bi i ja tako, ponekad.
Biti otkačena, nakljukati se šizofrenijom i mahnitošću, pisati bez smisla, reda i poretka ..... biti ne samo luda, nek baš ono ..... poremećena.
Pa da me niko ne shvaća i ne razumije.

Voljela bi ja, ponekad, živjeti život bez doticaja sa stvarnošću, u iluziji da sam super dobra i pametna i sposobna ..... da mi ništa, i nitko ..... ne treba.
Voljela bi i ja, ponekad, izbaciti iz sebe depresiju i vinuti se u visine, kud me misli i nekontrolirani pokreti odvedu. Pakao ili raj .... svejedno. I tako ne bih ništa shvaćala i razumjela.

Voljela bih, jebi ga ..... al nisam takva stvorena, nije mi Bog podario sposobnost predviđanja.
Jer da je ..... tko zna ..... možda bi umjesto osvjetljene strane ceste odabrala tamnu.
Pa ni ovaj put koji sam odabrala nije lak. Sve teže hodam i sve više posrćem, sve se češće spotičem, padam i dižem ..... al sjaja u očima još imam, makar se svjetlo na kraju tunela čini sve dalje i dalje.

Možda je vrijeme da promijenim strane. Eh, da je život ko strujni prekidač na zidu, da ga pališ i gasiš prema potrebi. Al nije.

Voljela bi ..... pa možda ..... pa da sam ovo ili ono ..... probala sam, al sve je to bespotrebno, i na koncu konca, neučinkovito. Cijeli je život jedan veliki „kibi-dabi“.

Ponekad, da ..... svašta bi voljela. Al opet, svaki sudar stvarnosti i mašte, realnosti i sanja ..... svaki je novi pad i novo uzdizanje.

Stog neka mene takve .....ovakve .....
Dok ima sjaja u očima, ima i nade. Cesta je dugačka, a put dalek ..... a i jebeš život bez čeznje, emocija, potreba ..... život bez želja, pa čak i padova :-)

I prije će nestati mene, nego što ću priznati poraz.

Link

ahoj
znaš, ja si za taj..try...rezerviram subotu:)

doza ludila dođe onak ko oslobođenje
jedino kaj se treba onda skulirati..ponedjeljak je i tak..ajmo bit opet normalni:)

joj jučer sam užicala...a hahaha (eto subotnje "hrabrosti i ludila")xixixi
trzalicu..Opet..:DDDD od Vedrana Božića...našeg najboljeg gitariste (grupa Time + svirao jednoć sa hendrixom)
(jer sam davnih dana isto dobila od njega jednu, al sam je nedavno poklonila jednom krebilcu)...
čovek pal u nesvest, pozitivnu..pa i došao za stol popričati, popiti pićence..i tak
osjećala sam se ko šiparica..ahahah

bok :)
lijepo te opet citati.

ah... i ja bih svašta voljela, pa kaj sad? ;)
ali to onda ne bih bila ja
i ne bi bila ti
barem ne onakve kakve smo naučile biti u svojoj koži, u svojim cipelama

jutro :)