Nevermind

Nasmiješi se
još večeras
i uzmi
me
dok tamne zrake
mjeseca
gutaju bjelinu postelje
svojim rukama
sveži me
kao lancima
misli me odnose
nešto u meni
širi krila
čuje zov
u granama breza
i vjetrove šupljina:
ništa si bila
primila ništa
ništa ćeš biti...
vraćam se tamo
gdje oprošteno je svima

Sramota je da ja nakon dva dana prvi pišem komentar na nešto što je tako lijepo i iskreno, za razliku od puno drugih tekstova koji su ful glupi i neiskreni. Mislim, ja vjerojatno nikad ne bih napisao tako nešto ali super mi je kad u stihovima mogu osjetiti nečije srce.

U jednom drugom snu moje je mjesto ________________________________

stoga, odlazim sada ______________________________________________

zauvijek ...