Životinjsko carstvo

bok vega:) ne kužim u prvi mah, jel pravi pijetao il je pravi čabar il kak se već zove ovo drveno?

Bok, ete! Ma, ja ti uvijek ljudima volim ostaviti slobodu izbora. Pravi je onaj koji ti zapne za oko (meni je kokot zapeo).

Ovakvog pijetla nisam vidjela još od djetinjstva. U stvari, ne sjećam se točno kad sam uopće zadnji put vidjela pijetla, ali znam da ovakvog desetljećima nisam - uglavnom su to neke poluočerupane, smečkaste ptice. Ovakvog je imala moja baka, koja je umrla, fijuuuuuu, prije puno, puno, puno godina.

kokot ti ima malo čudne boje perja, ne vjerujem da je pravi.Ili mu se ćaća paril s papigom.....a čabar mi je baš guba...Pitam se kolko pive stane u njega...Toooo se zove bukara...Ima i štrik za oko vrata da ti je uvijek pri ruci, pardon, grlu....:)

Ma gdje si to vidla pijetla sa zelenim perjem, molim te?

Hm. Možda u slikovnici? Ali pamtim ga iz djetinjstva. Ne, ne, ne, imala je takvog moja baka!

Joj, moram ići ako kanim oprati kosu i upogoniti se na vrijeme... Kurikukukuuuuuuuuu!

use the force, Luke...:)

opet malo o mome selu, ali moram. Dakle u mom selu,
a i u selima susjednim mome selu takvu beštiju zovu pivac.

Meni je skroz zgodno to kad svi kažu pivac i kokoš.
Samo baš malim kokošima znaju reči pile.

krelec, pa kaj ima pivac ovakvo perje?

Na tržnici svi ponosno ističu da prodaju domaćega pivca.

Konobe u selima u bližem i daljem okruženju dično ističu
table pred ulazima, domaći pivac pod pekom.

U krugu pedesetak kilometara oko moga sela maloga nigdje ne možete
vidjeti da bi netko reklamirao pečenu kokoš. To se radi kod kuće.
Gotovo potajice, u pola glasa se govori, izili smo jednu kokošu.

Baš jučer vidim na tv lokalni problem u Stomorskoj na Šolti.
Dvije ostarjele sestre drže desetak pivaca u sred mista, a ostatak
se buni radi njihova kukurikanja, i to ne samo jutarnjeg, već cjelodnevnog
i svakodnevnog.

Ostatak sela se buni i traži izmještanje pivaca na sto metara od mora barem
dok je gostiju, a sestre neće i čuti.

Čovjek s kućom udaljenom sto metara od mora veli, pa neće ih bome prid moju kuću dotirat.
Nek donesu odluku da se smiste sto metara od najbližih kuća.

Drugi promatrač, susjed ležerno govori, dašta će pivci neg kukurikat,
neće valjda pivat.

alooo, uspori malo, ponavljam pitanje, koji me kurac ignoriraš kad te lijepo pitam? jel ima pijetao, pivac, kokot ovak zeleno perje..to ne postoji, to je photoshop..

Tako je par pivaca došlo glave seoskoj idili, slozi među suseljanima
u Stomorskoj na Šolti.

ma ne ignoriram te, nego kad stanem često se desi
da si postavim pitanje, gdje sam izgubio crvenu nit.

Ima pivaca sa ovakvim perjem, a odrasli su približno teški tri kg.

Vele ljudi onako potiho da mogu ševit do duboke starosti.

(krelec je otkačil, vega otišla, idem ja guglat pijettlove, baš da vidim jel ima zelenih..To nisu čista posla...)

Ovo zadnje sam izmislio, ali dođe mi zgodno, pa kaj fali malo doštukat.

ma ima malo sutra, to si sad izmisli8l, i brže bolje dodal ovo o težini, da bar nekaj bude istinito..ma svi vi nekaj muljate..ne postoji pijetao sa ovakvim perjem...

kaj bi zmislil, i ti bi ševil do duboke starosti da imaš dvadeset-trideset komada koje su ti dostupne svaki dan i samo su tvoje...

ete možda ne postoji pijetao, ali pivac sigurno postoji.
Ovih ću dana nastojati fotografirati jednog pa ga pičnem na blog.

Ete, gugla sve zna:

http://wiki.answers.com/Q/What_color_are_rooster_feathers

Dakle, zeleni je odsjaj, a perje je navedenih boja. Nije ovo fotošopirano, nego je dobro ispalo. Btw., na slici je američki pivac.

Prvi ponedjeljak u kolovozu u Benkovcu je spektakularan sajam,
nema takvog u cijeloj Dalmaciji, tržni centar na toliko kvadarata
koliko shoping centri mogu samo sanjati. To treba vidjeti i doživjeti,
ako ne prije fotografirat ću razne pivce tamo i nalijepiti na blog.

Ete na kaj pivac da ševi, svi su približno iste visine i težine,
svi istu kukuriku svirku prodaju, mogu se izdvojiti samo perjem šarenim.

Important ! Breaking news !!!
Tajči došla na odmor u zagorje. Bombardiraju sa svih portala koji god otvorim.

Ja san ima takog pijetla.I svaka kuća je imala sličnoga,manje više.
Bili su veliki i čuvali kokice.Jedan je bio ljubomoran na mene i stalno
me napadao pa sam se od njega branio štapom.Unatoč štapu bio je
uporan u napadima.Mora da je bio u rodu sa Vuki Fukijem.