...

"xy: Raditi na rimi i metru...! Sevastopoljski Vlase!
July 17
Sevastopolski Vals : da, miki!
kad ujević razvuče gomilu nezapamćeno nepravilnih metara u osamnaestercu, s nebulozno nečistim rimama, to je onda ekspresionistički iskorak starog znalca.
kad crnjanski napiše ritmički i srokovno jedva probavljive strofe, onda je to dražesni hir prevratnika stroge forme.
kad parunova sklepa sonete kojih bi se, u metričkom i rimarijskom pogledu postidio posljednji bloger amater, onda su to genijalni soneti nenadmašnog versifikatora.

a kad s-- , jednom, i samo jednom, napiše namjerno silabički nepravilne strofe (rimama se nema što zamjeriti), onda miki kaže: raditi na metru i rimi. ma, zamisli ti to!
i još doda kako sam bolno osjetljiv na iole ozbiljniju kritiku.
čovječe, da sam tin, a ti da si alfirević, prebio bih te ko mačku!
e, miki, miki!"

o, taštino uobraženog lika, riječi, djela...


najnovija bolesna izlučevina uobraženog stihoklepca, ma kako kvalitetan bio:

"Sevastopolski Vals
July 14

MARINA

za profilnu na fejsu stavio sam lijepo žensko oko,
to ste vidjeli, ali jeste li se zapitali: zašto žensko?
moram priznati,
samo je jedna osoba skužila foru:
iako cijelo vrijeme pišem isključivo kao muškarac,
ja sam u stvarnosti – žena!

mislio sam da će taj spin još netko skljuviti,
što bi mi bilo drago kao ženi
(obožavam muškarce, naime),
ali, eto, do danas – nitko,
osim spomenute.

dakle, dragi moji, to žensko oko bilo je onaj fini feromonski trag
za prave mačo muškarce,
a otkrila me – žena!

pa ipak:

o mia bella mora
no non mi lasciare!

(s--)"

još jedna morbidna zajebancija? da. imamo svemir u sebi, uostalom, sve u nama su ostaci neke davne supernove, nove, magline, planetezimala...ali kaj je preveč je preveč, zbiljam.