APOKALIPSA-RAGNAROK-SMAK

ISPLATA NA GUMENOM MOSTU
pročitah nedavno negdje.
Razmislio sam o toj rečenici. I svidjela mi se. Ne znam zašto, ali ima u njoj nešto, ono…
Naizgled, četiri obične riječi. Ali odaju atmosferu neku, štajaznam, misticizma i optimizma nekog neopravdanog. I humora i tragedije u isto vrijeme. Osjeti se nekakva radost početka, bez obzira što slijedi neminovno razočarenje.
Kao, svi smo mi u očekivanju neakve isplate, a znamo da gumeni mostovi ne postoje...

Ili ja nemam nimalo smisla za humor, ili je autor sažeo cijeli svoj život u te četiri riječi. Ni Konfucije ne bi mogao u manje.

Zbog predrasuda i iskrivljenih informacija osoba oboljela od depresije najčešće ne može pojmiti da su njezine tegobe zdravstveni problem.

lotare, ti mi se činiš kao uravnotežena osoba, koja bi mogla razumjet slijedeće: Života ti, ne piši mi ništa više. Pišeš i sam više nego dovoljno, svima sve komentiraš, aj mene zaobiđi pliz.

Ok.

Nije nemoguće, al Pušiona ili nešto slično, nema tu neku specifičnu težinu, nema sadržajnost, nema dramaturške tenzije...bah možda sam danas pre mekan

pucaj

Kužim to sa zajedničkim nazivnikom. mada gumene sobe kao takve, doista postoje i to u svakoj policijskoj postaji...nego znaš što ne kužim? Kako se osvaja sadašnjost? To mi baš ne ide u vušuglu.
Shvaćaš, od tebe očekujem autentične komentare, ne Salingerove citate o egzistencijalizmu, ni Dreiserove (jel se tak piše?) sociološke polemike. Ti su momci too much za mene. Coelha da ne spominjem...
Ne mislim da ti to činiš (da se služiš tim matorim prdonjama) nego sam samo htio reć: Ni nemoj.
Ajsad: hrabrost za osvajanje sadašnjosti je...???

intristing...