Ručkić krčkić

Kod starenja je najgore to što se usadi a da ga uopće ne primijetiš: još sve možeš, još si zgledaš čeče, još te ni ne brine, a tu je - svi ga vide osim tebe. I šute, iz pristojnosti, iz nemoći prema tvojoj nesvjesnosti, ili - najgore od svega! - iz čiste ravnodušnosti.

Moj prvi simptom je bio kad sam pred jednim gorljivim udvaračem, 10+ godina mlađim od sebe, otkrila datum rođenja. Kao rukom odnešeno! Do te rečenice me pilao da idemo na kavu, poslije nje - nikad više. OK, nisam se zabrinula, čovjek ima svoje dobne barijere, a ja očito "dobro starim" kad nije skužio koliko sam ih premašila.

Sljedeći put je bilo puno teže: ja, 40+godišnjakinja u društvu 25-30godišnjaka, sve štima, lijepo se zabavljamo, uključuju me u sve aktivnosti, ali hebga, jedino meni govore "vi". I teško im je na "ti". Nejde! Nisam im "ti". Onda sam napisala ovu pjesmu:

VI GOSPOĐO
Treba naučiti potpuno novi osmijeh
Kad postaneš
Vi gospođo
Izbaciti iz ormara šašave zaborave
Namirisane slutnje i uvrijeđene pokušaje
Neka ostanu samo
Mekane stare cunje
I one ravne cipele u kojima
Vi gospođo
Manje žulja
Treba naučiti sve kutove svjetlosti
I smjestiti se u najtopliji
Zatvoriti prozor kad susjed klimne
Vi gospođo
Uz svoj novi polagani uspravni osmijeh
I pozdraviti zahvalnost ako se javi
Čvrsto zatakni najdraže ja
Pod kapke
I priznaj
Sad ste na redu
Vi gospođo

A svejedno u glavi ne kužiš taj "vi", niti taj "gospođo", iako ne padaš više na "gospodična" uz ljigavi osmijeh koristoljublja, još voliš, još žudiš, sve i dalje štima, svi zagrljaji su glatki, strastveni, ali postaju dragocjeni, osjećaš da su na izmaku, takvi, osjećaš da su po sjećanju.

A onda te tijelo obavijesti: migrene; vrtoglavice; promjene raspoloženja. Doktori vele, bubrezi. Razbijaš bubrežne kamence, ali i dalje muka. Tek nakon tri izostale menstruacije ginekologinja shvati - menopauza! Hoćete hormone? Ne znam.

Nisam imala s kim razgovarati o tome. Zaista. Imam nekoliko prijateljica koje su sve ovo prošle, niti jedna da bi zucnula: to ti je tak, to je prirodno, to se mora, ne, ja nisam u klimaksu, ja sam super (a znoji se kao svinja i nije spavala tjednima)...

Uzela sam hormone. Zato jer moram još dugo raditi i jer još dugo moram biti ljubazna prema ljudima koji me plaćaju. Ali i zato jer moja majka nije, a isto ju je rano spopalo (usput, ako niste znale: u menopauzu ulazite otprilike u istoj dobi kao vaše majke, to je nasljedno), samo što se onda hormoni nisu dijelili poput bombona, i etoga, žena tri mjeseca prije smrti, u 80. godini života, morala na kiretažu. Jer, to je frka s tim ranim menopauzama: endometrij zadeblja. Pa lako dobiješ rakčinu, koju ni ne skužiš, jer se kod starijih žena sporo razvija, ali podjednako ubojito. I zato jer stare žene ne odlaze giniću. Osim kad je već bolno i kasno.

Hormoni. To vam je kao da vas boli zub, a onda vas odjednom prestane boljeti: u roku odmah ste svoje! Normalne. Onakve kakve ste navikle biti. Sve prošljaka, um, raspoloženje, nagoni, koža se zategne, ten pročisti, dlake uvuku... Zbog nekih pretraga sam jednom morala prekinuti terapiju na 4 mjeseca - sve se vrati: migrene, vrtoglavice, zlovolje, dlake, bore, noćna znojenja. I onda opet sve nestane, samo tako, nakon nekoliko jutarnjih tabletica.

Naravno, starimo i dalje. Ali manje boli. Tijelo manje boli. Imamo force sljubiti svoje nekadašnje ja s ovim neizbježnim. I vremena pomalo ga i voljeti.

Iz te ljubavi napisah ovu pjesmu:

okrutnost travnja će nam krckati pod zubima
reći ćeš lijepe su djevojke dok to ne znaju
omotane čarolijom nemoći
večeri su hladnije nego što izgledaju i duže od sjećanja
svijet bridi pod tabanima neku svoju melodiju
koja dugo i nemirno putuje do uha i stane
nepodatna jeziku
reći ćeš naše zime su postale okrutnije od proljeća
djevojke su lijepe dok to ne znaju i samo prolaze
kao dani koji su duži nego što izgledaju i brži od sjećanja
omotani čarolijom nemoći
ja više nisam lijepa rekla sam lani
ali me kiša više ne može otjerati s trijema
sve više volim njene bubnjeve i bitke vjetra s granama
koje su borbenije nego što izgledaju i žilavije od sjećanja
omotana čarolijom nemoći
znam što ćeš reći

Da, a meni je najgore to, da vidim kak se srozavam, a ništa ne mogu napraviti da to spriječim ili usporim...meni je to gore, nego živjeti u tra-la-la - super izgledam, stanju :)

moji su problemi počeli u 38. godini. Odjednom nema menstruacije. Uhvatila me panika, jer sam mislila da sam u drugom stanju. Međutua, nije to bilo to blaženo stanje :)
Bake su mi također u tim godinama bile u tom problemu i živčane do smrti (kak ih pamtim) jer, kao što kažeš, nisu se hormoni dijelili kao bomboni.

Dvije godine su pokušavali hormonima, ali nikakve vajde. Ni uz hormone nisam imala ciklusa.
Prestali eksperimenti s hormonima.

Imala sam samo 3 napadaja panike i tri mjesca noćnog znojenja. Zbog napadaja panike sam zvala i hitnu :)))
Bojala sam se da će me infarkt opalit.
Valunge ne znam kaj su.
Glava me rijetko boli i inače. Ako boli, onda samo avamigran sanira..

Rijetko su me oslovljavali s "gospođo"

jednostavno su prešli s "mala" i "ti" na "teta" i "vi"
:)
nedavno.

kad bi pretjerala u samozavaravanju, stala bi pred ogledalo. Dugo bi pregledala odraz.

i gledala ga izvan sebe. Kao netko drugi. Ispražnjen od znanja o meni.

I vidjela bih starenje.

I istina je da treba vremena uskladiti znanje o sebi i svojim emocijama sa slikom koju projiciramo u nečijem oku. A koja je neusporedivo različita od one koju mi očekujemo da drugi vidi.

U početku te to ljuti. Ta "sljepoća" ljudi. Onda prihvatiš. Njihovu sljepoću. Znajući da sam i ja prije bila slijepa. I oni će progledati. S godinama. S početkom starenja.

I donijeti odluku.

hoću li nečiju sliku o sebi prihvatiti kao relevantnu ili samo uvažavati ?

Tijelo mi je staro. Prestaro čak.

ali ja nisam :))

i da, istina, nemoć je ružna pratilja starenja.

isključenost, također

starenje bih usporedila s gubitkom prijestolja vlastite carevine.

cijene te (ako), ali nemaš mandat.

Sorkač, morala sam pristaviti ručkić da se krčkić. A to je podrazumijevalo odlazak u dućan.

Ono što ja smatram neizbježnim u starenju nisu tjelesne tegobe, nije "poružnjenje", jer je to kulturološki uvjetovana kategorija, nije ni isključenost (iako meni osobno prilično paše), nego prihvaćanje starenja kao zaista PRIRODNOG tijeka stvari - dakle, ove ovdašnje histerikuše koje "neće hormone jer nisu prirodni" po mojem nisu prirodne u neprihvaćanju činjeničnog stanja da više NISU mlade i da se s tim treba suočiti.

Suvremeno društvo ne prihvaća starce (osim u komičnim rolama) zato jer ne prihvaća neizbježnost vlastitog starenja i vlastite prolaznosti, u svemu, izgledu, navikama, prioritetima, shvaćanjima. NE VIDI u tome novi izazov, NE PRONALAZI u tome nikakvog gušta. Da je lako, nije, ali ja se s tim (rekla bih) dosta dobro nosim i zaista sam čvrsto odlučila uživati u svojem starenju, koliko god budem mogla uz sve tjelesne, društvene i kulturološke nedaće koje ne mogu izbjeći.

smatram da su hormonski nadomjesci u današnje vrijeme neophodni.

druga je priča kad su kontraindicirani ili neučinkoviti.

žena mora razumno i učinkovito funkcionirati do 65. godine.

Da je lako, nije, ali ja se s tim (rekla bih) dosta dobro nosim i zaista sam čvrsto odlučila uživati u svojem starenju, koliko god budem mogla uz sve tjelesne, društvene i kulturološke nedaće koje ne mogu izbjeći.


potpisujem.

Porukica za mai: dok ona u Armaniju prebire gerijatrijske ostatke, ja svakog petka redovito orgazmiram. A ponekad i nekim drugim danom u tjednu ;-))

Dok je njen mozak zapeo na 33 okretaja, moj se odavno prilagodio digitalnom dobu, a sinapse su mi prohodne i do neugodnih zakutaka sjećanja i spoznaja.

Ne bih rekla da je to zbog hormona, ali je vjerojatno zbog genetike. I da, iako sam ovdje najviše pisala o svojoj majci, pisala sam i o djedu, koji je ljubio do posljednjeg daha i umro od ljubavi, zbog koje se s metastaziranim rakom spustio 2 kata pješice, a onda ga je to zaljubljivo srce izdalo.

Mai pokazuje koliko samu sebe ne voli i koliko se forsa biti netko tko je nekoć bila, a možda nije bila nikada, što mi se čini vjerojatnijim, jer ta tupost nemre biti ishod samo staračke demencije: voljeti sebe znači biti iskrena prema sebi i onak, intimno, na uho, samoj sebi priznati kak stvari stoje ili padaju. Pa ak stvari stoje da ti je gušt čagati, sve pet, čagaj dok te noge nose, ali ako ti zapraf i nije, samo ne znaš živjeti bez pokušaja da budeš nekome nešto, po mogućnosti ljubavnica, eeeee, onda imaš problem. Jer to možda više nemereš biti.

Ne bih rekla da je to zbog hormona, ali je vjerojatno zbog genetike.

ne kužim na šta se ovo odnosi, pa ne znam trebam li se referirat ili ne ?
:)

Međutim, nemam ja niš protiv mai ili bilo koje druge ograničene žene kojoj su jedina zaštita protiv nedaća starenja debele cvikse s ružičastim staklima i neoboriva otupjelost na žalce realiteta. I TO je način. Zakaj ne? Nekak se treba živjeti sve dok ne budemo spremni umrijeti.

hej!

disbalans hormona ni u kojoj životnoj dobi ne donosi ništa dobro po organizam koji je u disbalansu.

samo što disbalans hormona u žena PRIRODNO nastupa literatura kaže između 45 i 50 godine ženinog života.

i nije problem u tome što žene ne priznaju prirodnost tog procesa, nego neke znaju, a neke instinktivno osjećaju svu nadolazeću problematiku svog statusa s početkom starenja.

Bok, božo!

najčešći i najgrđi problem je osteoporoza.

ne mislim da je maičino ponašanje neprimjereno.
Znaš zakaj?
Živjet ćemo dugo.Budući (mahom) stogodišnjaci već hodaju oko nas.

bok, božićnice.

Biba, referiraj se na kaj god hoćeš, a ja bum se na referencu referirala kak ja hoću.

Pravilna upotreba hormona je izuzetno korisna stvar za svakoga tko
pri starenju osjeti posljedice njihovog smanjenog nedostatka.Izuzetno
su bitni za normalno funkcioniranje organizma.Održavanjem normalnog
balansa u organizmu spriječiti ćete pad imuniteta a time i mnoge bolesti.
Život će vam biti kvalitetniji i biti ćete sposobni obavljati sve aktivnosti koje
poželite i u vašoj su mogučnosti.Ništa to nije neprirodno.Neprirodno se
pomiriti sa nedostatkom bilo koje komponente u našem organizmu čiji bi
nam nedostatak otežavao život.Ako imamo mogućnost nadomjestiti taj
nedostatak kako bismo i dalje mogli normalno živjeti i funkcionirati zašto
bismo si tu mogučnost uskraćivali?Oni što su zagovornici tzv. "prirodnog",
to govore iz neznanja pa sami sebe osuđuju na prerano propadanje i
dugotrajne borbe sa banalnim bolestima do kraja života.Možda nam neće
hormonske terapije produljiti život ali je sigurno da ćete ga uživati punim
bićem bez većih tegoba do zadnjeg trenutka.

pa kad u našim godinama slomiš ruku ili nedajbože gležanj ili kuk..pitanje je kako i kad će zarasti.

Kajaznam..u mojim je godinama moja majka bila već ful doma i izlazila povremeno s tatom (jako rijetko nakon četrdesete) i jednom ili dva puta godišnje s prijateljicama na nekakve osmomartovske fešte.

Kad u Zagrebu odem van, povremeno se osjećam bedasto.Bokte..vani je uglavnom maloljetna ekipa.

Ja mislim da je neprimjereno, jer kod nje ne primjećujem ama baš nikakav pomak u stanju well-beinga, koje je teško prevesti na hrvatski. Sjećam se da je bila prva koju sam otvoreno napala na blogu, još 2008. godine, dok sam bila nova, jer je pljuvala po blogu i blogerima isto onako kako to čini 6,5 godina kasnije. I iste priče priča, i iste citate stavlja, i iste pravopisne greške čini i na hrvatskom i na engleskom, i sve je kod nje isto, nostalgično, nezadovoljno, nezadovoljeno, fasadirano... Samo je ona sve vulgarnija, sve ružnija i sve napornija. Nekak mi se čini da to baš i nije primjereno.

primjereno ponašanje ima najmanje veze s godinama.

prije bih rekla da je vezano uz etičke i ine socijalne norme.

:)
Ok..Mai zeru pretjeruje..

Primjereno je sve kaj te ne iznenadi.

jednostavno rečeno.

No, bedasto je reći da je neprimjereno što mlada ekipa pleše u klubu samo zato kaj mene iznenadi razlika u mojim i njihovim godinama:)

Pa gle, božo, i ja sam se čudila sjedilačkom životu svojih roditelja, ali sad vidim da i meni samoj paše. Donekle je to zbog toga što zaista vani ne nalazim adekvatno društvo (što i sama primjećuješ), donekle zato jer mi je sve teže izdržati dva-tri sata bez zahoda (npr. u kinu ili kazalištu), donekle zato jer mi druženje nije tak napeto kad nema flerta, a flerta nema jer mi se ni s kim ne flertuje u krugu onih s kojima bih se mogla družiti. Međutim, kad sam nasamo sa sobom, rijetko kad mi je dosadno. A uvijek imam i Iskricu :-))

U Armaniju mi je sve to izgledalo..nah..

Npr, u Americi mi je super izlaziti.

Meni je super izlaziti van sa psima. Tu imam ekipu koja mi je baš po mjeri, neopterećena i neopterećujuća, fino se nahodamo, napričamo, nasmijemo, a ne moram se napirlitati, i pride mi pomognu npr. sad s radovima u kući :-))

Zato što ne moraš doći u klub 40+ da bi plesao ako ti se pleše.I ne osjećaš se bzvz.
Bokte..armani je k'o geto.

Pasovi se ushodali, moram provjeriti ručkić.

iako mi je draže izlaziti u restorane.Buka u klubovima mi pomalo ide na živce.

i onda još na par cuga u neki klub.

A za to nam, dragi moji, treba novčeka.Koje uglavnom nemamo.

Negdje do pedesetak bih tako.Kasnije samo restaći i dobro društvo.Plus kazališta, kina, bla.

A ples ostaje za privatne partije.Zatvorene proslave rođendana ekipe i sl.

Za što treba...ekipa:)

Armani mi se nije svidio zato kaj ljudi izgledaju k'o da su ih izvukli iz ormara u koji ih je netko nagurao početkom osamdesetih i izvadio pola sata prije čage.
isti đir a starije tijelo.

haha
kak završi rasprava o hormonima, klimakteriju i starenju žena :D

Tijekom svojih četrdesetih sam imala ekipu prijateljica s kojima sam odlazila na ručkove. Fino ručkić + babinjak. Ručak je odlično vrijeme, nema te mlađarije ili pripite gerijatrije koja bi ti se utrpavala. Ali, onda su zabranili pušenje, pa recesija...

ili mi oko nije naviklo..

ako si primijetila, božićnice, i glazba je iz tog vremena .
80-te

pa je sve u stilu.

Ma da, u pravu si, biba... Htjela sam samo pašćetu i ovim drugima kaj su nabili one silne komentare predočiti neke prednosti hormonalne terapije, koja, doduše, nije bez rizika. Ali mislim da je lakše svake godine otići na pregled nego trpjeti koješta pod parolom "prirodnosti" i pride si razbucati odnose s ljudima, od kojih su neki, možebit, i važni.

dementno ?

ma ne.

skroz ženski :)

A kaj se frajera tiče, u zadnjih dvajst let mi je svaki praktički došao doma. Uz izuzetak one nekolicine s Iskrice. I to je samo čip u glavi da uvijek trebamo nekaj novoga i da je to vjerojatno bolje. Jock majci, ne uvijek, štoviše, rijetko kad jest.

:))

i meni su u zadnjih dvajst let frajeri došli doma :) obojica njih :))

čak su obojica i prespavali do jutra. jednom. :)

hahahah

Imate pravo profa.Uz neznatnu kontrolu hormonalne
terapije te normalnu ishranu i adekvatnu aktivnost
nikada nećete biti u situaciji da brinete o stvarima
o kojima će godinama muku mučiti oni koji "prirodno"
stare.

Biba,a kaj su samo spavali?

gosn Rex, zadirete preveč u njihovu intimu.
smatram to neprimjerenim u vašim godinam.

Aha,razmem,bilo je intimno.
Oprostite na radoznalosti.

:)

hormone djeco.
hormone.

idem otopiti frižider.
cmoook

Znanost je čudesna stvar ljudskoga roda.Čovjek je toliko toga korisnoga
otkrio da si s primjenom novih saznanja može uljepšati i olakšati život.To
je u prirodi ljudskoga roda.Ako ćemo to znanje koristiti za vlastitu dobrobit
nećemo u ničemu pogriješiti jer je to u prirodi ljudskoga bića,težiti ka boljem
i kvalitetnijem životu.

Koristite sve što vam čini dobro
i čime nas je pamet podarila kako
bi se uvijek dobro osjećali.
Ugodan ostatak vikenda...

Štuck! Uh, al smo se najeli. Od stresa mi danas pasala svinjetina, fuj me bilo, fakat je teška, odmah sam čvaknula peptoran s kolom. Bljak! Ali je bilo lijepo dok je trajalo :-))

Inače, prirodno je i riknuti od angine, a rijetko tko odbije antibiotik. Bzvz. To samo pokazuje koliko je seksualnost tabuizirana u našoj kulturi.

Fala ti, Rekše, evo, potrudit ću se! I tebi sve najbolje želim, permanentno, a danas osobito :-))

A kaj ova gore pizdi??? Ne bih ja rekla da je to samo zbog hormona, toj se nešto bitnije pošemerilo. Zapraf mi je uvredljiva pretpostavka takve nezrele krljice da bih se uopće imala volje baviti njome. Kad se sjetim kak je plesala po mojim blogovima, prava ljigava plizavica, "voli me, voli me", a kad nisam, onda odma materine... I kaj sam joj napravila? Niš. Strpala u ignor. I onda pogodila da puši i da je spušila. A kaj puši kad joj škodi, hebga?! Pa ne puši valjda iz neke moje urote, nego iz vlastitog ćefa. Kojih luđaka ovdje ima, za nepovjerovat!!! Ma, to kaj ih ovdje ima... Ne muči mene to. Nego kaj ih ima svugdje, sam se manje vide nego ovdje!

Ma, tipkam ovdje jer mi je sad teško ustati i prošetati pseta. Ljeti inače jedem lagano, riba, povrće, tu i tamo koje pileće krilce, puno lubenice... A sad, u ovom svinjcu, nemam volje skuhati, a živci me poprilično pilaju, danas sam zamalo raskinula svaku ljubav s električarem jer da mu se pokvario auto pa mu je nezgodnjak doći i prišarafiti maske na nove utičnice i prekidače. A ja platila sve, pa i to. Nije problem naći tko će prišarafiti, mogla bih to i sama, ali mi taj stav ide na živce. Skužio čovjek kroz telefon da se nije za igrati (htio bi mi još nešto raditi nagodinu) pa odlučio da će se snaći. Ajd, dobro.

Ma, nije sve u nama: ponekad su okolnosti takve da ti se fitilj osjetno skrati. Jučer i danas sam se čak izderala na staroga psa, prema kojem zaista osjećam beskrajnu sućut i privrženost. Ali jebga, teško mi je balansirati nered, svoj umor, njegovo prtljanje oko mojih nogu i hrpu suđa u rukama. Teško. Jer to jest teško. Kad je sve normalno, ne smeta mi, vidim ga, zaobiđem ga, ili ga nježno gurnem u stranu. Ali sad mi je TEŠKO.

No, Duška me zato uvijek ozari. Išle nas dvije danas u obližnji park, nema nikoga za igranje. Pa otišle u onaj dalji, veliki. Mala trza na velike komade, za krepat je kak ih snubi, čak i zalaje ako je ne šljive. Pa si našla nekakvog koji voli kopati - blogme, iskopali oni rupu za povelikog jazavca! I onda si mislim, ajd, dobro, kuća je tak i tak zmazana, nek bude i Duška.

Eh, da, a na ulazu u park prilazi mi neki čovjek i veli "Gospođo, oćete zeca?". U rukama ima povelikog zekonju. Kaže, našao ga u parku. Valjda ga netko iskipao prije odlaska na more. Uffff, malo mi je falilo, zekonja je presladak! Ali sam se sjetila kak vole gristi žice, a Duška je tek preboljela tri adsl kabla.

Stari ustao, a to je za njega podvig. Red je da ga izvedem. Zdravo mi ostajte i koristite blagodati farmakologije, koja ponekad zaista pomogne.