Životinjsko carstvo

ah, tak je to kad si mlad !

kak su prozirni !

kemija je opaka nauka !

Viš kak su premostili jaz, a čak ni nemaju čvrstog uporišta :-))

Nisam danas baš za filozofiranje, ali ovak, na pospano, rekla bih da na Iskrici to premošćivanje ne šljaka, jer ljudi nisu ovamo došli potruditi se oko drugih, nego naći druge koji će se truditi oko njih.

Koji će ih uvjeriti, potvrditi im, da su još uvijek vrijedni truda.

A vjerojatno jesmo vrijedni truda, ali ne svakome, mislim, nema tu odstupanja virtuala-RL, svugdje nekog hoćeš, nekog nećeš...

na žalost, tako je.

To je tak i sa psima. Gledam moju Dušku, ona je zaista omiljeno pseto, ali ima ljudi koji je gledaju s gađenjem, ima pasa koji je ne žele ni šnjofnuti... A sad i ona sama pomalo uči da se ne treba truditi oko svakoga. Ni psa, ni čovjeka.

valjda smo svi pomalo umorni od trudidbe :))

pa si uzimamo za pravo zaslugu nečije trudidbe.

(glupo mi pisat truđenje, jer me to asocira na sasvim drugo značenje)

Kad kritički promotrim samu sebe, vidim da se oduvijek premalo trudim oko onih koje hoću i koji hoće mene - kad ustanovim da je tako, nekak to uzmem zdravo za gotovo, a onda me žderu oni koji me neće; čak i kad ni ja zapraf neću njih: zakaj me oni neće?

Srećom, jedan od benefita starenja je da se to promijeni.

zapravo, moj je stav da je svatko vrijedan truda, dok sam ne pokaže da nije.

i opet se moram složiti da je to zaista jedan od benefita.

Ajooooj, počelo je - dostava linoleuma: ja odgodila s danas na sutra, e, sad oni sutra nemreju, jer može danas u 18h, na koncu dogovorili za srijedu. Taman mi treba prepreka od 4 metra negdje gdje svima smeta, pa da pukne i ode soma kunića!

još uvijek se oko svakog trudim. dok ne pokaže da nije vrijedno truda.

kaj nisi u kuhinji ipak stavila pločice ?

Da, pitala si za taj linoleum i ja odlučila da ipak ide linoleum: u hodniku ga imam 30 godina, niš ne smrdi, niš grdoga ne upozorava, dakle, ajmo! Uostalom, ne mogu ostati u ovom stanu do smrti, ne bum mogla plaćati režije od pemzije, pa nek novi stanari rade što ih volja. Tak i tak će vjerojatno bar preslagivati parket jer nije ravan. A i ljudi više ne cijene pravu hrastovinu, svi više vole te laminate, pa da im to izgleda kao daske ili kajtigajaznam.

Na zid jesam. I super zgledaju. Ostalo mi još malo manje od polovice tog restla koji sam kupila, kad odlučim kamo s papigom, vjerojatno ću opločiti zid iza njene krletke, jer ona to nemilice devastira.

Idem se upogoniti. Odred za čišćenje stiže u pol dvanaest, a ja još svašta moram prije toga.

ok.

bit će to zgodan sunčani zidić za ptičurak.

idem i ja.

bok !