Volim

Nebo nad Lastovom.

Link
Link
Link




Suze svetog Lovre

Link
Link

Riječ koju najčešće izgovaram je „osjećam“ . ponekad prekomjerno osjećam a ponekad ne osjećam ništa, tupa sam ko zelje. Ustvari osjećam se kao barok, pretjerano raskošno razmetljivo kičasta a onda opet manja od makova zrna. U istom danu hodam lepršavo poput kakve šiparice ili kaskam poput paradne kobile a već u sljedećem trenu tako pogrbim pleća kao da mi je 100 tona i 100 godina samoće na njima. Riječ barok znači - nepravilno zrno bisera, a. 17. stoljeće je prožeto napetošću između nepomirljivih suprotnosti. S jedne strane nastavlja se optimistično životno raspoloženje renesanse a s druge su nastajali redovnički pokreti koji su okretali leđa svijetu. Parole baroka su istovremeno bile carpe diem – iskoristi dan i memento mori-sjeti se da ćeš umrijeti. Gubim se u suprotnostima.

Link


Toliko potraćena vremena ,uludo potrošenog novca ,propuštenih prilika i taj nepospremljivi nered. Gubim kontrolu i vezu sa centrom. Sakrila bi se u mišju rupu i posipala pepelom, ispaštala grijehe i bespoštedno radila ne bi li možda popravila ono što je već nepopravljivo ili izgubljeno. A onda pogledam kroz krošnje u sunce kako pleše tango sa lišćem, a zeleno i zlatno oboje mi misli kako je život nepodnošljivo lijep.

Link

Muči me besparica, pomalo načeto zdravlje, povremena nesposobnost hvatanja u koštac sa problemima, naivnost i blentavost, potomak tek na pol studija, majka koja se ne miri s godinama i ponaša se kao da je kraljica Elizabeta u punoj snazi i procvatu a jedva diše .
Prvi dan nakon godišnjeg kupila sam tamnoplavu haljinu sa bijelim vodoravnim prugama za 50 kunića , a već sljedeće jutro odrezavši etiketu navukla je na sebe, odabrala najdraže visoke bijele sandale u stilu pedesetih i zadovoljno se ogledala u ogledalu u hodniku koje nema svijetla. Kad sam izašla van zapuhao je vjetar i desilo se što se desiti moralo, moje su se noge cijele objelodanile nisam skužila da haljina ima proreze sa obje strane do pola bedra, pa kako je to moguće? i da je toliko uska da mi se dok hodam povlači prema gore jer je naravno jedna od onih krpica univerzalnih veličina. Uglavnom već sam kasnila i nije bilo vremena za povratak i presvlačenje. Nekako sam stigla do posla i gledajući u strop pozdravila zaštitare. Sva sreća da radim u centru grada gdje ti je sve priruci, tako i krojačke radionice za prepravke, te pljunuh još 20 kunića da mi preštepaju te nesretne prooreze da ne umrem od srama.
Onda se sjetim kako sam zamjerila majci koja je prije par dana doputovala na more sa pet ogromnih krcatih torbi od toga su tri bile pune što zamrznute što kuhane hrane te kojekakvih ostanjaka npr staklenka majoneze u tragovima, punjene paprike, dvije kile crnog kruha itd. naravno trebalo je to dovući navrh brda kalama našeg malog otočkog grada krcatog stepenicama, ona je hodala mašuć rukama jer kako bi osamdeset godišnja starica nešto nosila, dobro da još i hoda samostalno, i dok smo ja i moji pomagači spuštali teret iz kojeg se dakako cijedilo nešto sluzavo, u znoju lica svoga konačno smo odahnuli domogavši cilja a ona je nestrpljivo počela raspakiravati one torbe u kojima joj je bila odjeća i izvukla platforme bar dvadeset centimetra visoke i ponosno u njima sva sretna teturala spremna za izlazak btw dobila ih je od prijateljice koju godinu starije od mene , valjda žena nije u njima više mogla hodat pa ih se stilski riješila na obostrano zadovoljstvo.

I tako da zaključim sve ono što me izluđuje kod majke ustvari je dobrano dio mene same, jabuka ne pada daleko od stabla.
Uglavnom gubim vezu sa centrom, otjerala sam intuiciju, napustila me a bila mi je vjerna pratilja, Sančopansa intuitiva, ponekad me glasno ponekad šaputavo upozoravala na znakove kraj puta i napokon digla ruke od mene, sad izgubljeno plahutam prateći znakove ida i ega misleći da su njezini. Prestajem pitati kome zvona zvone na uzbunu ,meni . ne može biti bolje , a posljedice se mogu ublažiti jedino mirenjem sa tom bjelodanom činjenicom. Može li beskrajno lijepi dan popraviti vezu sa centrom? Može ako šteta nije fatalna ako su spone navoji i utori između kotačića još uvijek upotrebljivi samo ih treba naštelati, popraviti namjestiti. Spone su satkane od uspomena i doživljaja a sjećanja i mašte pune mi baterije pohranjene u riznici da posegnem za njima kad mi ponestane snage.

Šetnja do omiljene stijene.

Link


Uh koji je to dobar osjećaj.

Link


Jeste li ikad ležali na pučini prepuštajući joj se kao što se čedo prepušta u majčinoj utrobi? U vedroj noći gledajući u raskošno nebo posuto zvijezdama, a ušima osluškujući neistražene dubine mora dok svaki pokret izaziva neobuzdani ples svjetlećih planktona . Veličanstveno vodim swingersku ljubav sa nebom i morem.

Link
Link
Link

Ljeta su rujna zanosna i brzo prolaze. Prepuštam mu se da me zavede. Za trenutke zanosa ne moram nužno biti na svom otoku snova i žalu sreće gdje je sve po mom. Ljeto je bogata trpeza nakon koje vrijedi postiti. Dozvoljavam da mi ljepota kroz oči širom otvorene ubrza otkucaje srca i preplavi dušu pa će mi zime biti toplije jer će ih grijati sjećanje.

Link
Link

Tješim se.

da mi je biti morski pas...
i lovit swingere između neba i mora...

mislim da bi ti u trbuhu bio pravi kupleraj :)

eto,ko je reko da ne postoji crvotočina? ha? ha?