Nekomu...negdje...

 Zaustaviću vrijeme...
 Zaustaviću vjetar...i snijegove...
 I tada...
 kada oči izgube sve tragove...
 Pokazi mi put...
 Da vidim gdje još je nebo plave boje!

pokaži mi gdje Sava ljubi nebo..i zašto smo sada toliko daleko...:)

pred kamenom kucom
rodne grude moje
stara smokva stoji
uspomene broji svoje


ispred nje smo nocima
sjedili u tami
te brojali zvijezde
u ljetnjoj omami


udisuci miris
pokosenog sijena
sjecasmo se djetinjstva
mladalackog vrenja


hladila si svojim granjem
vrelinu nasih
zaljubljenih tijela
upijala nase suze
zbog rastanka
sto nam ljubav uze


kad sklopim oci
ceznem kad cu
tebi doci
da sakrijes moje boli
i iscjelis moje rane

da kroz vjetar
tvojih grana
cujem pjesmu
mog dragana
dal`me cuje?
misli na me?
dok u tudini
brojim teske dane...