Didžej´ca linkofrikuša!

...danas sam posvetila dan odmaranju moje bubane teleće, ok, sloneće nogice pa sam, ne budi baš toliko lijena, pročitala jedan knjižurak...po dimenzijama i broju stranica bi se zbilja mogao svrstati u tu i takvu kategoriju, ali po sadržaju i njegovoj kvaliteti nikako...radi se o knjizi pod naslovom "posudi mi smajl"...uzdrum, odličan natpis za majicu...mislim, natpis je nešto što piše iznad nečega, što je u slučaju moje ideje nemoguće, stoga ću je prilagoditi situaciji pa to nazvati majicopis...natpis mi dođe nešto ko u novine pa stoga neću to tako...dakle, što je posrijedi...nije mene sam po sebi sadržaj u srce dirno, već to što je autorica objavila knjigu pod pseudonimom...nora verde...nije bilo potrebno pročitati cijelu knjigu da bi mi bilo jasno i zašto...naime, osim što se autorica deklarirala kao autana lezbijka, teško je u našim mikrosvijetovima koji nas okružuju na bilo koji način, bilo obiteljski, poslovni ili koji već, takav osobni sklop i takvu osobu ne prepoznati jer u ovoj zemlji, ljudi koje je spomenula kao bitne na neki način u svojemu životu, postoje u količini koja bi se mogla nabrojati na prste jedne ruke, nebitno koje i čije, a što bi moglo negativno utjecati na autoričin život, koji ionako nije bajkovit...na žalost...takvi smo...malo nas je, malo je građana i vlada malograđanština...što nema nikakve veze s brojem građana, već s mentalnim sklopom nacije sveukupno...i što znači da, ako se spomene netko na nekoj vodećoj poziciji negdje, može biti vrlo lako prepoznat u tekstu...ako ne od strane kruga čitatelja, onda ako je on sam čitatelj...i eto vraga...isto tako ne bi bilo teško povezati i neke druge stvari da bi se doslovce moglo uprijeti prstom i reći - e, to je ona!, a da joj se možda niti ime ne zna...možda čak ni pseudonim nije dovoljna zaštita...jer, teško da svaka druga osoba u svojemu krugu ima osobu koja je muškobanjasta lezbijka, živi s curom u centru zagreba, vozi polovni bajk, sluša alternativu, jede zdravu hranu i svašta nešto drugo, neuobičajeno i nepoznato širem puku, pa da bi se samim time mogla izgubiti u moru identičnih osoba...u tom slučaju joj pseudonim ne bi bio niti potreban...tko bi mario za još jednu takvu, izašlu iz ormara, koja nešto žvrlja...davno sam rekla da nije nešto trulo samo u državi danskoj...na žalost, postali smo, generalno gledano, unazađeni u svakome pogledu...a sada ću citirati autoricu koja je sljedeće napisala bez ikakve loše namjere i svakako ne sa željom da pljuje po zagrebu, kao što mnogi čine, a da ga nisu niti na koji način upoznali...ma, niti pokušali upoznati...i u potpunosti se slažem s njeznim napisom, negdje pri kraju knjige...

..."dragi zagrebe ... pokvario si se, zagrebe. probarabio. raspištoljio. gdje ti je ta srednjoevropska osobnost, kamo su je odnijeli i ostavili samo scenografiju i gole daske. dragi zagrebe, prešao si svaku mjeru, došla sam ti pod skute pred neku godinu i radosno sam mijenjala čist zrak i gladak ten uzdzhom obogaćenim raznoraznim sranjima. da, pasalo mi je, kvragu, i prirodna idila u okruženju neandertalaca dopizdi čovjeku kad je nema s kim podijeliti ..."

...zatim slijedi završni dio koji počinje riječima...

..."posudi mi smajl. samo nakratno, tek toliko da mi se ne udomaći na usnama. praktički mi ga rentaj, samo da se facijalni mišići naviknu na položaj izvijen prema nebu. čisto uhodavanje, nešto kao državni poticaj, kao da guraš auto da motor proštekće nakon par metara. tek za prvu ruku, da nekako uđem u rutinu. kažem ti, posudi mi ga. fakat bi mi dobro došao ove jeseni i zime. zbog svega toga, ali i zbog općeg dojma, stylinga duše i vanjštine potom - posudi mi smajl!"

...samo taj jedan pasus je poticajan da bi, barem oni koji razumiju što je njime rečeno, sva samopomagalačka literatura završila u kontejneru za otpadni papir...kako jednostavo izrečena emocija, a ujedno i putokaz što nam je činiti da bi se osjećali, a samime time i izgledali, bolje...

...pa se lijepo pofotkamo i fotke pošaljemo yoko ono... :)

Smile in the mirror. Do that every morning and you'll start to see a big difference in your life.

Yoko Ono

:)

:)