Bespućima prerije

Ne mogu ja samo ležati na plažama... uvijek nešto nađem korisno.



Ošmugalj je halofilna mediteranska biljka što znači da raste na tlu bogatom solju i kalcijem. Kod nas je čest na mjestima zatrpanih slanih močvara, u delti Neretve gdje se navodnjava bočatom vodom i u okolici Bibinja. Odavno planiram malo popularizirati ovu biljčicu, koja okusom i teksturom podsjeća na motar ali ili mi pobjegne u srpanj pa otvrdne ili je ne stignem otići nabrati. Ova godina mu je bila posebno pogodna tako da je sve do nedavno ostao mekan, a predivno hrskav. Talijani ga posebno cijene, toliko da su vrlo uspješno uzgojili pitomu, vrtnu varijantu, no razlika između ovog samoniklog i uzgojenog je ogromna. S ošmugaljem možete raditi svašta; lešati ga i začiniti maslinovim uljem, naglo sotirati, napraviti fritaju, meni je najbolji mariniran u kremi od ljutike, začinjen kaparama i paprom ili pesto od ošmugalja, ljutike, ljubitovičkog češnjaka "Šarca", domaćih viških kapara i zelenog papra. Izvrstan je s kuhanim krumpirom kao prilog uz ribu ili ukiseljen kao salata npr. uz pršut i sir. Ošmugalj traje vrlo kratko, samo tri tjedna nakon čega otvrdne i odrveni, no uvijek u sezoni kada je mlad i najbolji možete ga sačuvati na više načina. Ako ga preferirate smo lešog s maslinovim uljem tada ga ili smrznite ili uložite u slanu vodu, sterilizirajte u vodenoj kupelji zajedno sa staklenkom i pospremite na tamno mjesto. No ošmugalj daje puno više, najviše kao mariniran i uložen u kremu od ljutike.




I jutros jednu turu ukiselila...

zgodnice :)

ošmugalj zgodnica? :)

Nije važno plavo ni crveno,
glavno da si zgodna,ženo!