Bjorn Asabrag

Rasparaj mi srce,ljubavi moja,
nevinošću mi podari blještavilo snova.
Sada je vrijeme ljetne žetve,
okusi vino,boje krvavo,crvene.
Ono mi od mojega srca izvire,
iz vlastite umjetnosti,pozlaćene.

Teško mi je u lice se pogledati,
pred ogledalom u vlastitoj sramoti.
Što mi je trebalo da takav postanem,
od djetinjastih želja da budem zaveden?
Kao da sam za korak pred propast doveden.

Sada jedva mogu pisati ove retke.
Odavno sam potpisao svoje ime,
na zidu već ispisane molitve.
Osluškujem sada ime svoje,
koje zvuči tako optužujuće.
Svoje sam oči bio zaklopio
i samo bih pjesmu svoju pjevao.

Ako ću se stalno unazad osvrtati
i za prošlošću davnom vječno tragati,
uvijek će se negdje nešto rasplamsati.
Pokvareni sporazumi,krvavi!

Živim s prošlošću odbačenih melodija,
koje umiru u skladu pohlepe i izdaja.
Jesam li mogao izbjeći tu bol
i patnju beskrajnu?


Link
Link