Bjorn Asabrag

Bijeli Mjesec k tebi mene zove,
da ti dođem u dvorove tvoje.
Da ti vidim tvoje lijepo lice,
lice moje jedine kraljice.

U meni je srce zaigralo,
u duši se oganj rasplamsao.
Oblaci se na nebu razišli,
s neba po me zmajevi su sišli!

Noćno nebo i kristalne zvijezde,
zmajevi nad Zemljom hitro jezde.
Na krilima njihovim sam pošao,
pred dvorove i u odaje ti došao.

Vidio sam tebe za oltarom,
doimala nisi mi se starom.
Iako je prošlo tisuće ljeta,
još uvijek si kraljica svog svijeta.

Sunca nema niti iz daleka,
samo od Mjeseca Bijela sjenka.
Tvoje lice uvijek lijepo i bijelo,
nikad Sunce ono ni vidjelo.

Usne tvoje ledene i hladne,
za toplinom žudile su gladne.
Tvoje oči od zime staklene,
u dušu mi prodrijet su htjele.

U meni je srce vruće bilo,
osjetiti ono te je htjelo.
Tvoja ruka ledena je bila,
srce mi je moje ohladila!

Bijeli Mjesec još ponekad zove,
da ja dođem u dvorove tvoje.
Po svijetu se zmajevi razišli,
nebi li već na mene naišli!
Link
Link