Ručkić krčkić

A ručkić još ne krčkić... Pa kaj! Zalegnem i odspavam ju. Uostalom, tek je drugi štamprl na redu, napišem vama što bi vas trebalo ići i bacim se na juneću koljenicu i domaće zelje. Koje sam isto dobila. Iz Slavonije. Ničim izazvana.

Nego, o seksu... Moja generacija i oni malo stariji, kao i oni malo mlađi, eeeee, ako smo odrastali u gradu, mi smo smatrali seks svojom osnovnom građanskom slobodom, a razgovor o seksu dokazom da smo te slobode svjesni, da je cijenimo i prakticiramo, ili da je imamo najbolju namjeru provesti u djelo; jerbo, šteta nedjelatne slobode. U to vrijeme su i žene pisale eksplicitno, lepršavo i u letu, poput Erice Jong, koja nije baš bogznakaj od talenta, ali je prilično jezičavo označila taj prijelaz generacija, iz one koja se osjećala hrabro i slobodno već zbog toga što uopće priča do one koja se osjećala hrabro i slobodno što ne samo priča, nego i prakticira, sve do one koja više nije imala potrebu pričati, jer je imala puna usta konkretnijeh sadržaja. Nažalost, nemrem se sad sjetiti koja je žena, ili koji muškarac, označila prijelaz u naraštaj šutljivih podmukljivaca i smutljivaca, prestrašenih AIDSom, Bogom i ostalim kataklizmama.

Na selu je praksa, rekla bih, oduvijek bila progresivnija od verbalizacije; čini mi se da je tako, jer me moja baka sa sela, uoči moje prve menstruacije, podučavala o daru himena i trikovima njegovog očuvanja, duboko uvjerena da sve male seljančice oko nje srljaju u opasnost, nespremne da je saslušaju. A ja sam se već načitala dr. Košićeka, bila sam ponosna vlasnica Figurae veneris, koje mi je kupio djed, a onda mi ih je on i zaplijenio, i meni je bilo normalno pričati o svemu tome, za razliku od tih sumnjivih seljančica u dopičnjacima koje bi se samo smijuljile, prekrivajući dlanom usta... Ma, nisam ja njih kužila. Ni one mene.

Ja sam se glede seksualnih razgovora počela dobro osjećati tek na faksu, u mojem babinjaku, koji se redovito sastajao nakon predavanja, kod jedne naše kolegice koja je stanovala nedaleko faksa, a onda bi se rasprele priče o tome tko jest, tko nije, s kim, kako, kakvoga koji ima (najupečatljiviji opis: "Kao stolna lampa!" - a odnosio se na jednog čuvenog newwaveovca), ako neka nije, bile smo pune razumijevanja i savjeta, sjećam se, ja sam čak s jednom demonstrirala pozu u kojoj bi penetracija trebala biti najmanje bolna za preplašenu, ali radoznalu djevicu.

I ti razgovori su se nastavili sve do prvih udadbi i prve djece. A onda su postupno zamrli. I zato ja, možda pogrešno, podrazumijevam da više priče znači manje prakse i obratno. I zato mi je neugodno u ime svih ovdašnjih prestarjelih, ostarjelih, gotovo starih i svakako prestarih za takve priče, kad raspredu u tonu svoje mladosti i/ili svojeg porijekla, neizmjerno ponosne što se o tome uopće priča, iako smatram da bi trebalo pričati više nego što se danas priča, ali ne ovako, ne na ovaj način: ne blesavo ponosno "Ja to radim!" (Moš mislit senzacije - radi to svaka selska bogica ako je ne spriječe) ili "To se ne radi!" (Jel? Na osnovu čije kompetencije?).

Moji nekadašnji razgovori o seksu su bili korisni i poučni: naučila sam raznolikost ljudskih iskustava, dobila nekoliko stvarno zdravih i/ili ugodnih uputa, a najvažnije od svega, demistificirali su seks kao neka čarobna vrata u drugi/drugačiji život, iako život sa seksom JEST drugačiji, ali ne u onoj pragmatici bajki ili strogih majki koje su stasale tijekom 1950-ih. Zahvaljujući takvim razgovorima, ja, na primjer, nikad ne bih tražila spas u nekom iseljeniku koji barata s nekoliko jeftinih, a nama, Hrvaticama, neobičnih gesti, nego bih se bavila svojim životom, svojim zdravljem i svojim malim djetetom, kad bih ga imala, ovako životinjcima, koje imam, a njega, ja osobno, ne bih ni zamijetila, a ako nekim slučajem bih, pa kajaznam, račiće rijetko odbijam, i cvijeće mi je drago, ali ne smatram da iz toga ishodi ikakva obaveza, bilo moja, bilo njegova.

I zato ja ne bih ovđekarce mjesecima drvarila o nekakvom pušenju, koje bih svakako prodiskutirala s frendicama kad bi mi bilo prvo, niti bih se nabacivala kamenjem na tipa koji mi ga je priuštio, jer jebga, ne bi da nije mogao, niti bi mi bilo odiozno što je o tome nekome pričao, jer o tome sam i ja nekome ispričala. (Usput, za bukvalce: ja FAKAT nisam znala! Ali, on je FAKAT nekome ispričao; i tak je sve to skup krenulo...) Da imam bivšeg muža s kojim imam sadašnju djecu, a nemam, iako imam bivše ljubavnike s kojima imam sadašnje interese, znala bih da su BIVŠI i da ih se moje SADAŠNJE, štoviše, moje PROŠLO, uopće ne tiče, nimalo, ni trunčicu, osim u intimi njihovih vlastitih najskrovitijih misli, i da komuniciramo na relaciji pragmatike, u vezi s djecom, ili ja u vezi s poslom, s jednim od mojih bivših.

A da me netko s neke televizije zaustavi i pita što mislim o jednokratnom seksu, rekla bih točno ono što mislim, pod uvjetom da mi se ne žuri, bez spominjanja vlastitih iskustava po tom pitanju. Jer se to svekolike hrvatske javnosti ne tiče, osim kad imam cajta i volje promisliti bi li prezentacija takvih iskustava ikome bila od nadahnuća i koristi.

Tri štamprla! A sad ručkić...

Sve sam pročital, a od seksa ni "s"...:P idem si ja mrknut par štamprleka, morti progledam...:P

Ete, nis dobro gledo - nekome je ovo nepoćudno. Bit će da je bar "s" tu negdje ;-))

hik...gđe?

A kajaznam, ja sam ti upravo na četvrtom štamprlu... Tko traži, taj i nađe. Tu je, negdje.

blago vama
konačno ste otkrili pravu stvar
štapl po štampl i fata la ze

priče o sexu ?

bzvze..kaj bi mogla novog il drugačijeg ispričat nek svi na ovom blogu znaju ?

možda jedino o tome kad vrištim, a kad stenjem :))

to treba delat, a ne klafrat o tom.

a što manje delam po tom pitanju, to mi se manje o tom priča.

inače, sve ove pizdarije oko pušenja, priče o pušenju i tak to, mislim da je za pušačicu dobra reklama.

jest da nije u rangu seve nacionale , al je ipak reklama.

:)