...

jesu li to ... anemone?... ili sam opet pogriješila u botanici.
a ponekad je teško podnijeti i bajke. da. onda pobjegnemo u nekakvo naizgled okrutno odrastanje. koje traje, traje. predugo. doživotno. radije biram put prema smrti, nego ostanak u bajci. kay i gerda su mogli završiti tragično. suze ponekad ne mogu isprati trun koji smeta disanju.

ili je to bilo srce? ne sjećam se više. bakina knjiga andersenovih bajki je nekud nestala. zalutala na nečije tuđe police. ne mogu zavirivati ljudima u dnevni boravak da je ponovno nađem. pogotovo ne šunjati se po spavaćim sobama i tražiti po nahtkasliću.

možda i jest pjesma, dobra noć puna dobrih snova, i dobro buđenje uz dobre misli. živim od danas do sutra, na neke stvari ne mislim, nemam ni vremena ni snage, nije ni važno, shvati me kao lijepi prizor, ugodnu pjesmu koju nećeš slušati svaki dan, od jutra do mraka, ne dajem obećanja, niti volim velike riječi, niti tražim da me itko čeka, . ni ja ne čekam nikog, i nije bed, to se događa,. ne želim te povrijediti, dobar si čovjek, lijepo mi je razgovarati s nekim mudrim, a dovoljno zaigranim da ne bude suhoparan, samoživ i dosadan. nema opravdanja, ljudi se često vade na možda i stvarne razloge, tipa ono, nemam vremena, nisam sad u takvom stanju, želim te kao prijatelja, ne namjeravam se vezati, prarano je, bla, bla. ne osjećam strast. samo igru. ne ljuti se. ne kažem ni ono blesavo "možda". ako kažem "ne znam", to bi moglo implicirati da postoji mogućnost da to vrijeme i dođe. možda i dođe. ne znam. stvarno ne znam. ali, uz tebe bih se uvijek osjećala kao malena, ili nekako prenarasla, kao alica u zemlji čudesa, a zapravo mi se to stalno događa, da zagrizem, narastem, zagirzem, nestajem, i onda hvatam svoje pravo ime, da se na njega oslone oni kojima sam najpotrebnija. preslaba sam. naprosot preslaba. i tu snagu mi nitko izvana ne može pružiti. nikavu pomoć, ni razumijevanje, ni utjehu. ništa. moram sama. premnoge stvari naprosto moram sama.

neobične riječi. ne neobične za tebe, nego za čitatelja. ne iznenađujuće (bez ikakve sumnje da negdje postoje, da naprosto moraju posotjati uživo, kad već postoje u mojoj glavi, a znam da postoje zasigurn i u glavama nekih drugih), nego , eto, veselo pronalazačke. pri čemu je pronalazač zapravo samo sretni nalaznik. vrlo sretni nalaznik.