Volim

Smiješno mi ovo sa nekretninama i pokretninama na blogu ovijeh dana. Razmišljam kako čovjek vapi za onim čega nema, ako nema krov nad glavom čini mu se da je upravo to onaj faktor sreće, nekom naravno taj faktor nije nikad dovoljno nafutran pa kad namire osnovno a oni bi još pa još pa onda prijevozno sredstvo da ih što brže dostavi od jedne do druge nekretnine i tako taj lanac potreba kod nekih je beskonačan a sreće nedostižna, jer briga za stečeno i nezajažljiva glad za onim što još treba steći je pak osnovni faktor straha a strah je vampir sreće, vrzino kolo oliti začarani krug pakla. Rođena u Zagrebu i odgajana u obitelji intelektualaca vrlo dobro stojećeg srednjeg staleža nemam ugrađen taj čip egzistencijalističkog materijalizma. Jednostavno mi stjecanje nekretnina nije bilo prioritet, a bome nikad nisam ni birala ljude koje bi zavoljela bilo prijatelje bio ljubavnike po tome koliko imaju na lageru. I zanimljivo uspjela sam steći sama svoj krov nad glavom i još pride dva naslijediti. Tako je moj potomak već u startu nasljednik nekretnina na tri adrese. Ne pridajem si naročite zasluge što sam sama zaradila svoje gnjezdo osim budnosti u pravom trenutku. Bile su to zaista sretne okolnosti koje sam samo u pravom trenutku znala ugrabiti i pravilno iskoristiti , ustvari mogla sam i bolje da sam imala malo onog bibera materijalističke prirode. Kad razmislim ama baš ništa ne radim proračunato i iz koristoljublja , osim one promišljenosti stečene iskustvom koju koristim na poslu, sve ostalo radim iz srca i duše gotovo instinktivno. Nitko u obitelji nije bio materijalist pa valjda nisam zato ni ja. Svi smo redom nešto sami stekli nešto naslijedili iako nam to nije bio prioritet . Rekla bi da samo malobrojni sretnici pod kuglom nebeskom koji prirodnim katastrofama, ratnim razaranjima ili neizlječivim bolestima nisu poharani i devastirani. Toga smo svjesni i na tome smo zahvalni jer već sutra ili sljedećeg trenutka sve se nekretnine mogu pretvoriti u ruševine pepeo i prah ili nevažnu činjenicu i to već onog trenutka kada kome od nas zašteka zdravlje.

Ono što je meni prioritet su pokretnine na dvije noge a ono što ŽELIM je što više sreće mojim pokretninama koje nisu i ne moraju biti moji i neka su što više svoji , a to su moji bližnji,moja obitelj i moćna golimlica prijatelja koji su svoje prijateljstvo dokazali toliko puta kad je bilo teško . ŽELIM nam što više sretnih trenutaka i predaha koji će nam dati snage i smisao u svemu što život nosi a mi ćemo biti zahvalni.

Volim ovaj blog, iako rijetko sudjelujem na njemu, više sam promatrač „tatrane“ ili kako se popularno ovdje kaže špija no ona bez zlonamjernih pretenzija,ovaj je blog moja draga zanimacija. Ustvari sam zahvalna svakom od vas jer sam se toliko puta identificirala utješila čitajući vas, a nisam vam to uvijek dala do znanja.

Ona kojoj bi nazdarvila noćas bila bi Juicy-mama, tako joj odgovara taj nick, sočna mama puna kao puna čaša rujnih sokova života. Živila i hvala ti što si s nama tako iskreno i otvoreno podjelila svoju ljetnu avanturu.
I ja kao i ti sam od onih koji se moraju zaljubiti da bi se „potrošila“, bit će da je to zato jer sam prvenstveno majka hraniteljica logistica braniteljica i čuvarica koja kad otvara svoje dveri u potpunosti se predaje - „zaljubi“ u onog koji će je oploditi , možda čak „zaljubljivanjem“ pospješuje svoju plodnost. Mislim da to ima veze sa produženjem vrste duboko usađenim u naš dnk i iako već odavno nismo fizički sposobne začeti dnk pamti i ne može se resetirati. Majka hraniteljica, sakupljačica i odgajateljica oduvijek čezne za pripadnošću svojem mužijaku lovcu i tako predajom se izlažemo i postajemo potencijalna žrtva i to ponajviše svojih osjećaja, očekivanja i žudnje. A opet čemu živjeti pod zvonom , sterilno i dosadno , tko ne riskira ne profitira, tko je škrt s osjećajima živi u siromaštvu. Ete me inspirirao svojim komentarom na tvom blogu pa bi ja dodala da si svojom iskrenom ispovijesti otvorila srčanu čakru bloga. Moju definitivno jesi. Iako nažalost nisam imala ovo ljeto avanturu kao uostalom ni prethodno, ti si probudla sjećanje na one nezaboravne.

Link
Link

Link
Link

Link
Link

Link
Link

btw nema mi najdražeg iskričara već danima, ni bu ni mu, ove su za njega ako čiri iako sumnjam da čiri nije on od tih :P

Link
Link

Jutro Gelso!
Ovako iskrene blogove i čitam i pratim.I shvaćam.I potpisujem,svakako :)

:) jutro Gelso!

lipo :)

Dobar vam dan i hvala curke i dečec, nismo li mi svi blogeri vječna djeca željna igre i produciranja, egzibicionisti svojevrsni :) Danas mi se čini kao i uvijek jutro poslije noćnih lamentacija ovo moje lamentiranje pretenciozno i upravo proračunato, jer nabrajanjem nekretnina ispadam baš hvalisava dok kritiziram upravo takve a nije mi bila ta namjera baš suprotno željela sam samo naglasiti kako su prioriteti u životu proporcionalni nasušnjim potrebama pa ako te potrebe nisu bile iz bilo kojih razloga nahranjene duži period ostavljaju bunare koje je ponekad nemoguće ispuniti poput ruba bez dna . A generaliziranjem o „zaljubljenosti“ i razlici između muškaraca i žena mogu se zamjeriti onima koji u tu generalizaciju ne spadaju, kao što su možda žene koje stjecajem okolnosti nisu majke, nije mi bila namjera nikoga uvrijediti niti se hvalisati nemam za to potrebe ni razloga, i opet ću generalizirati i mislim da je žena ,bilo da je majka ili ne, skrbnica koja se veže uz svoje ognjište i nejačad i da smo različiti baš zbog produženja vrste, jer netko mora skrbiti za nejačad a netko mora loviti, vezujući se biološki tako predisponirane za jednog plodnog muškarca koji je opet predodređen kao takav da može oplođivati više žena. Tak ja to nekak mislim dok još više tonem u praznovjerne pretpostavke :P Činjenica je da kod većine muškaraca nužno nije preduvjet zaljubljivanje da bi se poseksali a većina žena tu nuspojavu ne mogu izbjeći.