Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Oljušten život cijedi se niz grlo i kaplje na mekane rane od kuda ni prst sudbine ne može ponijeti kapljicu. Tim mračnim koridorima podsvijesti dolutala sam i spoznala kako se iz moje sobe ne vidi Mjesec. Sve se pamti, a zaborav ne donosi zadnji mir. Preko slomljenog krila ptice, koja nikad nije poletjela, vidim satkanu koprenu iluzija, a od njenih tokova i žubora ne diše ni trava ni nebo. U tragovima očiju nakupljene suze, na rubovima usana titra krinka osmijeha. Strana sam sama sebi. Pronašla sam se na trenutak i opet izgubila. Dah na srcu je zaustavljen. Zašutjelo se. Tišina. Ubila me.

Ma daj teška si za ovu noć evo ti 1 komentar. Iako svi tvoji blogovi ne mogu imatikomenare osim možda kao ono slažem se bezvoljan sam sangkvinik sam ali sam u dubini duše melankolik. Jebi se SHADOW iz mene izvučeš ono kaj ni moja druga žena nije mobla. Pokoj joj duši.

kad su već svi navalili na boju..ajde...oboji s/v/e---zeleno :) ćopila si moju boju...za dans može, sutra je retornaj...i uzmi zeleni kist, ma i sama znaš...zeleno ti tako dobro stoji :))

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr