Bjorn Asabrag

Šetajući tako,podignute glave,
pazeći da mi na tlo suze nebi pale.
Sjećam se svih proljetnih dana,
ovu večer,tako usamljen sada.

Uzdignute glave,šetajući tako,
suznih očiju sam zvijezde gledao.
Divnih sam se ljetnih dana prisjećao,
kako se večeras osjećam usamljeno!

Iznad oblaka se moja sreća nalazila.
Cijelim nebom,ona me je pratila.
Dok šetao sam tako,uzdignute glave,
pazeći da mi na tlo suze nebi pale.

Sa suzama u očima,hodam polako.
Tako sam večeras usamljen,jako.
Prisjećajući se onih dana jesenjskih,
tako se večeras usamljen osjetih.

Tuga je moja u zvijezdama skrivena,
dok vreba na mene iz sjene Mjeseca.
Dok hodam tako,podignute glave,
pazeći da suze mi na tlo nebi pale!
Link
Link
Link

neka padaju..
poslije suza i kiše dolazi sunce :)

Svakako.

i osmjeh....:)
(zaboravih napomenuti)

Gdje si našao tog šiptara japanskog?

*ije :))

Osmijeh,uvijek!

Bratac,bio kod menje u sljastičarnja.
Što volje ti japanjci manjđare koljače!

Ajd neka,dobro za turizam.