spandana po richteru

noć, negdje je topla
vani valovi zapljuskuju obalu. da, jugo puše, donijet će oblake noćas već.
na laganim notama paul wellera i njegove wishing on a star, vučemo se kroz ovu noć bez sna. netko još plače, netko je napisao prvi dio knjige. osjećam uzdahe, dolaze iz daleka. malo mi je zima ali uglavnom je ok. ponekad mi fali jack killian ili onaj drugi chris in the morning iz života na sjeveru.
kako god, ponoć je i sitni sati dolaze netko je otpjevao davno...
good nite croatia
:)
snivaj fino, sanjaj bolje vrijeme

LOLOLL đek kilijan hehehe zrasla sam na tome, nebrem vjerovat da se netko toga jos sjeca...ah vec sam stara smrc :-)))))

neke su ceste prerano puste, druge se ne prazne nikada. možda je sad vrijeme za staru dobru Road to Hell.
so go on chris...