Never coming home

Dajem ti osmeh
Bezbroj osmeha
Toplih i sarenih...
Ne mogu sama da
volim prolece
I zato volimo ga zajedno,
Volimo sve zajedno.

Pojavio si se i dodji bez kise.
Kako hoces,ali dodji i donesi
Mene meni...
Tebe meni...
Nama nas...
Zivot u moju nepreglednost,
U moju nezainteresovanost,
U moje nevreme.

Udišem svjetlo tvoje duše i kao mjesečina pristajem na obale vječnosti
i za svaki korak odvajam komad neba , a njegove dragulje u ljubav nižem ,
pa polako slažem svo to srebrno bogatsvo i tiho tkam u svoje dodire ,
da se mir tvog tijela ne naruši , već skladom i nježnošću , zauvijek sladi .

Ugađam ti okusom jabuke i cjedim punoću svojih usna medju bedrima ,
stižem bjelinom tvoje puti i na tim mirisnim poljima obilazim latice makova ,
stalno rastem pjevom ptica , pa se ponovno stomakom grudima vracam ,
gdje pod njihovim krošnjama , grane mojih ruku raširenim sjajem punim .

Sijevam tvojim pogledom i postajem dio beskrajnog leta nebeskih krijesnica ,
istovremeno sam misao i želja što oduvijek tvoje vene strašću sna oplođuje ,
tvoj sam trenutak s kojim uvijek započinješ i u sebe me snagom vjetra upijaš ,
odnosiš i čuvaš u školjki , svojom dubinom milošću daruješ i ljepotom pokrivaš .

Veoma lijepo.....
Valjda ce on ovo procitati i pojaviti se :o)

Veoma lijepo a aako se i pojavi uništit će je kao što je već uništena.