Never coming home

Znam da ne mozemo imati nas.
Ali ako me nadjes,
Imacemo jos trenutaka srece
I nasa cutanja.

S mirisom lipe , svu sirinu mog tijela podsjecas
na dodire s kojima se svako jutro nestrpljivo budi .
I dok ga tako mekocom mjesecine oblazes ,
jezikom izazovno hodas izvorom njegovih strasti
i u njima se mojim uzdasima otvorena siris .

Prsti se moji utrkuju putenim poljima koze ,
strast ih goni i poput vjetra baca na sve strane ,
u odsjaju tvojih bradavica pronalaze polaziste ,
a medju toplim bedrima utociste svojim drhtajima ,
pa iznova pocinju jurnjavu preko tvog stomaka .

Zjenice mi kipe od vrele zedji za tvojim grudima ,
zedne , ispijaju rasutu bjelinu ovih nebeskih bisera
i kao lastavice kruze nad bogatstvom plodnih vrhova ,
uzlijecu i slijecu i u zanosu gozbe piju kapi slasti
sto su se nakupile u vrtu tvoga predivnog tijela .

Usne se tu jos bolje snalaze , zanimas ih pukotinom
kojom te mjesecina slatkim sjajem rastavlja .
Imas otvoreno mjesto i one ga toplinom vatre zare ,
svaki cjelov njihovim vlaznim usjecima unose
i blagim dodirom zvijezda plesu tim divnim klancem .

Sto reci o muskosti kad me tvoje tijelo u sebe prima ,
onda se ona u meni olujnom snagom vjetra pokrene ,
dubinom utrobe , blazenom milinom zestoko naraste
i silinom bezbrojnih vulkana svoju lavu izbaci ,
pa toplinom bedara navali i dolinom tvojom razlije .

Ti si draga bice, u kojem neprestano sanjam
i tijelo si zene cijim mirisinim morem plovim,
dodirujes me slatkom jekom probudjenih boja
i dok se valom uvlacim u tebe, zlatna pjevas.

Razasute kapi mojih misli u biserne pore tocis,
a svoje ruke donosis k meni, vjetrom pozude
i u moje srce, kao njezni trag, mjesecinom lijezes,
gdje me tvoje vrele bradavice poljupcima nude.

Kako li sam sretan dok mi tako sjajna stizes,
dok se moja muskost tvojim toplim vrtom seta,
kako li sam sretan dok snivam u toj plodnosti
i na izvoru svojih vjecnih zelja, u tebi uzivam.

Ti si draga bice, u kojem neprestano bujam
i toliko te trebam, da se nicega ne sjecam,
osim zadovoljstva svojih uzdrhtalih prepona,
kad ih duga tvoga neba, sa zvijezdama spaja.

Imas za mene dosta mjesta u svojoj kosi
i ljupkosti na obrazima gdje te moji prsti srecu,
u tvojim dodirima i ja sam ponosna visina,
imas za mene draga vrijeme, u svojoj samoci.

Kako li sam sretan dok te posteljom sluzim,
dok se tvoje grudi, ispod mene, bjelinom mnoze,
kako li sam sretan, sto u tebi oduvijek postojim,
jer me, u sebe blagu, svojim zagrljajima spremas.

Ti si draga bice, u kojem neprestano plamtim
i moje vatre, tvojim tijelom neprekidno kruze,
ti si citav uzbudjeni svemir, u mom jednom dahu
i ja te takvu svojim bicem, beskonacno slavim.