Nekomu...negdje...

 
Zašto li patimo za starim ljubavima...
izblijedjelim osjećajima...neostvarenim željama?
Kad tu,kraj nas,je...
NOVI ŽIVOT
nove ljubavi...
novi osjećaji...
nove želje...
I ONI KOJI ĆE IH ISPUNITI !

Samo hrabri uspijevaju....
ONAJ TKO STANE-GUBI!!!!!

Nakon naseg zadnjeg dodira ,
prije nego sto cemo zaspati ,
jos jednom hvatam tvoje grudi
kako mojim osmjehom secu
i na njihovoj mekoj bjelini
zaustavljam pramen mjesecine .

Prilazim drhtavim bradavicama
i usnama ulazim u te crvene strasti ,
polako ih poljupcima zauzimam
i ne stedeci nabrekle obrise
izvlacim prstima mirisnu cvrstocu ,
a jagodicama upijam uzdahe pora .

Podamnom se rascvjetavas nebom
i umjesto zvijezda , kapima znoja sjajis ,
a u trzanju svoga tijela oblakom me grlis
i nizes latice po glatkim bokovima ,
unoseci u mene vreli dah koze ,
cijim rubovima moji pokreti stenju .

Izazvan tvojim slatkim milovanjima ,
odlazim medju tople vrtove
i ponovno , po tko zna koji puta ,
zagrljen punocom njihovih oblina ,
odsjedam na samom proplanku
gdje me umiva prekrasno jezero .

Svakim valom vrh jezika vlazim
i u krugovima , zanosno , slijedim povrsinu ,
a treptaje pozude pokrivam usnama ,
pa u dubini pronalazim vatrene kapi ,
koje cijelim tvojim tijelom slazem ,
da tvoju utrobu , blazenstvom zapale .

Imaš pravo. Već mi ide na jetra.

Priznajem , sad bih cijelog sebe u tebe stavio
i pomalo popustao rukama sto se mojim tijelom slazu ,
ali iako ubrzavas uzbudjenje jednog mog mjesta ,
izmicem svim onim mislima , koje me tjeraju da zurim .

Ma samo netko tko se igra sa funkcijama PC-a....
copy...paste....copy...paste....
A autora nigdje....to ne volim...
kada se samo prepisivački odnosi prema nečijim razmišljanjima...
Ali njegovo pravo...

Nije kopi pejst.

nego?

Nešto što je samo za tebe.

Ne zanosim se...ne brini!

Znam. Ne brinem. Ali ti ipak pišem.

Ne možeš se zanijeti preko slova?

Mogu naravno....i ne znaš koliko....
ali moram osjetiti iskrenost...
Osjećaj trenutka samo...ali meni jako bitan!

Sve manje je prisutan u prepisci sa tobom,moram priznati...:))

Smrt nije izvan mene. Ona je u meni
od najprvog početka: sa mnom raste
u svakom času
Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svršetak
njen pravi je početak:
kad kraljuje dalje sama

Nitko nije...niti može biti toliko zanesen i nadahnut da piše ovoliko koliko ti u par minuta....
Znam da znaš!!!

Šteta. Ali to je tvoj izbor.

Jako sam nadahnut.

Ali odajem ti priznanje u jednom....
TREBA ZNATI ODABRATI NAJBOLJE...
SAKUPITI SVE NA JEDNO MJESTO...
a onda je dalje lako...copy...paste...
pa ponovno....:)))

Znaš...rado sam te čitala....
Ali tvoje pisanje prerasta razinu osjećajnog....postaje žurnalističko....

Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu

U noći kad šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj:
ne korača mjesečina oko tvoje kuće
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

Kad koračajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala

I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu strane mrke mirne vode
znaj:
ja koračam uspravan i svečan
kao pored tebe

Ovo zadnje poznaš.

Da....
i ne samo to...prepoznajem puno toga....

Naravno.