Nekomu...negdje...

 
 U MNOŠTVU LJUBAVI NOVIH....
 NEGDJE SE SKRIVA I MOJA !!!!
 znam....

Znaš.

Što je ljubav? Ljubav boli. Ljubav znači nikada ne reći da ti je žao. Ljubav te
čini kompletnim/om. Sve što ti treba je ljubav… i niz se nastavlja. ...

Ljubav je...biti sunce koje sija za njega...
Ljubav je...biti osmijeh što krasiće mu lice.
Ljubav je...biti pjesma ,koju samo on će čuti.
ljubav je...biti cesta ,koja vodi do njega.
Ljubav je...znati prepoznati kada to više nisi...I OTIĆI...

nije kod mene kunem se:))

Što je prava ljubav? Razlikuje li se od lupanja srca i visoke razine adrenalina u krvi koju osjećam kada vidim …?

Ljubav
Vidi partnerove mane i usprkos tome ga/ju prihvaća i voli
Želi služiti partneru; nesebičnost
Provodi vrijeme s drugim ljudima
Izgrađuje odnos
Odnosi s drugim ljudima i prijateljstva jačaju
Zbog međusbnog povjerenja i razumijevanja rijeđe dolazi do ljubomore
Želi ostvariti dugoročan odnos
Podnosi udaljenost koja može osnažiti odnos
Svađe su manje ozbiljne i rijeđe
Svađe mogu osnažiti odnos

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi—
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi—
Poginut ću noćas i za dragom poć.

— Ljubav nije sreća!—znaš li kad mi reče?—
— Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
— Ljubav boli, boli, kao život boli,

— Teško, teško onom koji jako voli.—
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam—ko kamen

Razlika je u tomu da" kada vidiš...."nećeš odustati,
A u ljubavi pravoj ,odustaješ i prepuštaš voljenu njenoj ljubavi nekoj...koja nisi ti...a sve da bi ju vidio sretnu.

Kad utisnes moje ime u obris svojih misli ,
izabranice morskih uvala i bjeline skoljki ,
kad ustanes u modrom satenu praskozorja ,
nepomucena visinama planinskih vrhova ,
kad mirisna zaleprsas dubinama moje duse ,
zahvaljujem se njedrima ravnice sa kojih
si u vjecnom dahu postala moja ljubavnica
puneci moj zivot olujnom snagom ljubavi .

Otkada sam, željo moja,
Tvoju suzu popio,
Nisam više, pile moje,
Crnog oka sklopio.

Kad sam ono, tugo moja,
Cijelu noć te ljubio,
Pamet sam i dušu, dušo,
Sreću sam izgubio.

Otkada sam, diko moja,
Tvoju suzu popio,
U hajduke htjedoh poći
Pa sam ti se propio.

A gdje su ribe i ptice?

Nekim je stvarima ponekad tako teško odoljeti.

Istinska ljubav podrazumijeva prihvacanje druge osobe bezuvjetno iu potpunosti.

Tamo gdje nebo ljubi more....

Ptice odletjele, a ribe odplivale..:(

Kako nekoga voljeti nesebičnom ljubavlju? Kako pronaći ispunjenje u vezi? Jedan od najkorisnijih savjeta koji sam ikad čuo dolazi od davnog kršćanskog pisca koji je vjerovao da ljubav uključuje tri dimenzije: fizičku, psihičku i duhovnu. Rekao je: "Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi! U davanju časti prednjačite jedan drugome!" Drugim riječima, nadmašite jedno drugo u iskazivanju brige. Veza može rasti i razvijati se ako se svaka osoba brine za drugu. A često će briga jednog partnera motivirati i drugoga da reagira na isti način.

VOLIM kada te čekam...
ne pitajući se kada ćeš doći.
VOLIM kada te volim,ne pitajući se da li mi je ljubav uzvraćena...

Ako ste muškarac, sjetite se zadnjeg puta kad ste poljubili ženu. Je li to bilo da zadovoljite nju ili sebe? (Ne kritiziram vas, samo pitam.) Ako ste žena, jeste li ikad čuli ovu rečenicu: "Da me voliš, dopustila bi mi?" Ne tvrdim da su muškarci seksualno uvijek nasrtljiviji od žena-ne padam na to. Stvar je u tome da svatko tko dalje ustraje i kad vi kažete "Ne", ne kaže "Volim te". On ili ona kažu,"Volim sebe; želim tebe." Prava je ljubav nježna i potiče ljude da se odriču sebe radi osobe koju vole.

Volim i kada sam tužna...a ti to i ne primjećuješ...JER SI ZAPOSLEN RADOŠĆU!

Cvijet treba sunca da postane cvijet.

Čovjek treba ljubav da postane čovjek.

Ljubav: zračiti toplinu a nikoga ne raniti.

Biti vatra a nikoga ne spržiti.

Ljubav znači imati srca za drugoga.

Ljubav je velika avantura ljudskoga srca.

Kultura srca ništa ne unosi ali sve mijenja,

tvoje razmišljanje, tvoje činjenje, tvoje osjećanje

i tvoje govorenje - čitav tvoj život.

Ljubav: nije čovjekov pronalazak - ona je sama po sebi protkana kroz tvoj život.

Te je noci i nebo plakalo,

plakao sam i sam.

Sa ognjista protjeran

vodu spasa sam gazio,

i prije nego li potonem,

ostatke dostojanstva trazio.



Tko sam

i zasto zivim ja?

Zasto bas udisem zamrsen splet

gluposti i beznada, kad postoji nada.



Oko mene kolone,

kroz zube procijedena tama,

draga ostaje tamo

gdje mene vise biti nece,

u tisini zaborava,

sama.



Prosle su vjecnosti,

na vrhu sijeda strava,

tvoje rijeci,

koje rekla si tada:

“pusti bol da boli

i ona je radosti nada”.



bole jos i sada.



Mozda cu jos cesto gaziti vode

i ostavljacu tragove

da zednome vode dam,

jer ja tako malen pjesnik svemira

rijeci smisao,

kao istinu bola, znam...



Vratit cu se jedne kisne veceri

da pjesmi zavrsetak dam,

pored Tebe,

moja draga...



da ljubavi smisao

bude dan.

NE VOLIM TE...ZATO ŠTO TE TREBAM.
TREBAM TE...ZATO ŠTO TE VOLIM !!!

Kad krenem tragom sna

ostaju mi moje staze

mladalacke,

prijatelji, koji jos uvijek

istim gaze,

poneki pogled drag

s ceznjom pomijesan

i moja mirisna ruza

koja mi nesebicnu ljubav pruza.

ljUBAV je NE PRESTATI voljeti ni onda kada ti se čini da ne možeš oprostiti!!

Mojih nadanja uzdah

dok leti prostranstvima sna

tebe zove,

kao zov u noc

moli rijecima ocajnika

neka bude kao nekada.



U oku mi bol najdrazeg pjesnika.

Provuci prste kroz tragove sjecanja

i reci: Idemo, idemo kao nekada

glasom ratnika.

Iza nas otisci cipela,

lakiranih i sjajnih, samo meni

i tebi znanih uspomena,

i strah da te imam i zadrzim

leptiricu

jer svaki cvijet bio je tvoj

a trn u srcu

zivot moj.



I suza poneka,

tek toliko da se zna:

Ljubim te i sanjam

lagano

kako koracas do kraja puta,

tamo negdje gdje vec odavno

noc prije zore luta.



E tamo cu cekati,

tek sjena ja,

i prije

i poslije ovog nemirnog

pjesme

.

.

.

dna.

ČEKAJ ME TAMO....
ROSA TEK UBRANE RUŽE I SUZA OKA SE UVIJEK RAZUMIJU!!

Ne zaboravi nemoc

kada led

ispod tebe se topi

u osvit prosinackog jutra,

najdrazu pjesmu i

pahuljice snijezne

na trepavici zene

s kojom si masta o boljem sutra.



Ne zaboravi

jad kada pucaju

pijane lude

sa tvoga krova.

Pamti jutarnju maglu

na starom mostu,

kada si pripit isao doma.



Ne zaboravi

ubojice nase djece,

koji ubijaju u ime svoga boga,

pustenu krv

na desnoj ruci

i zakletvu: Prijatelj do groba!



Ne zaboravi krvavu zemlju i

svako “Zasto” suznih ociju

uzalud spominjuci

ime Boga,

i bakinu molitvu

uz zvuk starog crkvenog zvona.



Ne zaboravi

rijeci Gospodina svoga

o oprostu grijeha.

Al`mrznju

koja te prati

i pratit ce do vijeka

zaboravit moras,

tu drugoga nema lijeka.

NIKADA NE ZABORAVI SVOJ SAN!!!

Snovi se ruše.

Ostavljen kao pustinjak, u jednoj obicnoj gluposti

sjedim,pusim i kao razmisljam,

a misli lete i odbijaju se od dimove,

da mi je nesto razbiti, daleko otici, daleko od tebe.

Ali eto,odlazis ti, letis novoj sreci.

Ko da su ljudi obicni pijuni podredeni tebi, okreces se nekim ljepsim “temama”,

zaboravljajuci da si htjela presjeci

zivot u venama.

Ja znam da sam sve svoje adute prokockao,

godine izgubio a da nisam ni zivio.

Prolazio sam cestom

u mislima si mi bila ti.

Pride mi jedan

sto koricu kruha moli.

Odmahnuh rukom:

“ Zar sam ja od drugih bolji?”



Prolazio sam cestom

bezbrizno, s rukom u dzepu.

Prsti se igraju sa sitnisem

u njemu, mislio sam na ljubav

a ne vidjeh drugu stranu njenu.



Jedan covjek je prosao

pored mene. Propustih sansu

ljubav prema bliznjem dati.

Sutra cu se pitati:

“ Zasto si, Boze, tako okrutan?”

A odgovor, glupan, necu znati.

Sve vise licim na svoga tatu,

korak nekad zustar

umorno odjekuje u gluho doba noci

kao da na cilj i nema nemjeru doci



Sve vise licim na Tebe stari.

Pogled nekad zagonetan, sad mi

savrseno jasan.

Misli kò da ti uvijek kasne

traze negdje unazad,

i ta suza u oku tvome

sleti tek tako, ponekad.



Jer kad jednom odes sasvim

u neke krajeve druge,

ostaju samo sjecanja lanci,

ulice i sokaci prasni,

prijatelji koji ostadose

tamo neki

znanci...



Da, isti smo mi, tata,

za kucom nam srce pati,

postadosmo kao umorne skitnice,

cekamo zivota mrvice.

Upravo danas

tek u prolazu na izlogu

vidjeh poznato lice

sa ocima bistrim

koje vise

se ne boje,

i tijelo

sa kojem u skladu zivjeh

a koje vise nije moje.



Upravo jucer

spoznah ogledalo duse,

u izlogu

s druge strane

vidjeh Tebe,

imala si oci iste kao moje

i tijelo koje,

rekla si :

sad je i tvoje.