igra igra igru igre

Svaki dan je drugaciji
nikad isti...razlicite su misli
oci stare...gledaju drugacije
oprez iz zasljepljuje
strah pogreske bira svoje puteve
osjecaj potiskuje zelje I snove
nauceno je sigurno
promijena budi moje nocne more
bez sigurnosti tesko se osloboditi
sebi lazem dok kroz zivot prolazim
ubijajuci svoju srecu blokadama proslosti
naucenim iskustvom bojim se prepustiti buducnosti

kad se noc spusti I zaspu svi.....
osjecam se smireno ....ugodno

i ja :)
isto

nema stresa....covjek ima vremena....sve je nekako drugacije...

i dok sam radio noćnu
gotovo svi su spavali
i tad je bilo najlakše raditi
bez utjecaja sa strane i tehnikalije se umire

: ))tehnikalije se umire...

ne samo , umire
već slušaju
sam tebe :)

u ugodnom prostoru lijepo je provest noc....
ja crtam..pisem...saram...upijam energiju....

zavidim ti
izražavaš se na mnoge lijepe načine

a onaj, najteži
je, bit duhovit

vis vis ...ima smisla ....
mrtvi svijet ne postoji...zeljezo je zivo I reagira na podrazaje na svoj nacin ...nama nerazumljiv....

zavidis....daj pero to je samo obmana....

izraz je samo nacin....
ti se izrazujes drugim djelima....
svako dijelo makar I malo ako je iskreno je vazno....
pomak prsta po pijesku...osjecaj....pogled

ako ja stvaram svijet po sebi...
krojim zemlju da me hrani...
zasto patim kad vidim...
da dobro ne radim....
zasto sam sit pokraj tolike gladi....
na tugu I bol osmijeh dajem...

da li sam prazan kao osoba koja cini lijepe I ruzne stvari....
da li sam se pronasao izgubljen u snovima ...
stojim tu a ne postojim...

ne utječemo mi na sve
ali
sve utječe na nas
i tu postoji ravnoteža
ravnoteža je divna stvar

imam vrijeme koje dobio na dar...
koristim ga kroz slijepost tudjih potreba....
moje vrijeme moga trena mojih odluka
gledajuci prolaznost kako prolazi
kako se gase tudje oci
gledam I cekam
da me vrijeme zaboravi...

ravnoteza : )))
hodam cestom pero...slijedim bijelu crtu...
skrecem I lijevo I desno...ravnoteza ce me pojesti...
to mi fali...pogodio si : )))

sjeti se gore napisanog...ko sad kome zavidi...
ja imam samo smisao pisanja rijeci...
ti imas ravnotezu u zivotu koju ja nikad necu dostici....

zavist....
meni je drago da toga nema u meni...mozda je to moj grijeh...

nisam bio nikad zavidan...ili se ne sjecam....uffff dobro samopitanje

ljubomoran sam bio...zavist kao sama rijec sad smijesno zvuci...

ufff na sto sam ljubomoran bio...mozda kao dijete....ma sigurno....barem malo...mozda nisam imao sto netko drugi ima a nemogu se sjetiti ....

uzimao sam sto sam htio I krao sam I lagao....mozda to zavist I ljubomora bila...
bio sam tad neizgradjena osoba....utjecajima i osobnoscu labilan...

vis vis vecer je ipak posluzila za samoispovijedanje ...
koja pjesma ....I naucio puno o samom sebi ....
u utorak opet pocinje zivot novi : ))

volim kad sam tu I pisem....
kad me nema onda upijam....
mozda zato I pisem.....upijam da pisem....kao fotograf : ))

Svaki dan je drugciji , svaki donosi neko cudo. Treba samo obratiti malo vise pozornosti na to cudo. P Coelho