Zapisi jednog zavodnika

Živim kao sto i sanjam, nevidljiv sahranjen u golemome grobu punom neizrecivih tajni, sam ...iza mene ni šapat ni sjena ne osta, tišina samo vječna, vječnost more moćna. Na grudima mi nepodnošljiva težina krivnje, prisutnost istine u utrobi zemlje povlači za sobom jalovu snagu moje duše, spoznaju kako se svi moji snovi ruše.

A što ćeš kad su jadni neprosvijećeni.

Da l`zbog zene

il`zbog svoje nevjere,

na plocniku suza

sjedi covjek

praznog pogleda.



Bezbojne oci

ne vide,

iz supljih cipela

smrad izvire,

da l`zbog polozaja zvijezda

il `mjeseca,

taj cudak i previse pije.



Da l`zbog nestretog djetinjstva

ili laznog prijateljstva,

ispruzena ruka moli,

druga flasu stiska,

danju drijema, noc mu je bliska.



Kao kamen prema dnu

u mutnoj vodi,

tonuo je u zaborav

tamo gdje ni suza vise ne boli.



netko ce reci,

on je saka jada,

da l zbog zavisti

il gluposti,

taj covjek pred nasim ocima

u nepovrat pada.

Aj moj DAHU dobro došla u klub.

FAUSTUS to i činim i to uporno činim.

DAH gdje i kad hoćeš ja sam ti na raspolaganju.

Sa tugom moje misli

lutaju ove noci,

zivot kao vrtuljak,

vraca se il Tebi

il samoci.

Uspomene kao rane vojnika bole,

zavrsavaju gdje su i pocele,

u jeku borbe.



Donijela si u haljini crnoj

strah kao slutnja,

oruzje nepoznato, najjace...

bescutna cutnja.

Poljubce gledajuc u oci

djelila si mnogim,

izbjegavah dodire

i mirise tvoje,

trazih korak

do konacne slobode.



Otisao sam bez pozdrava, tuge,

od haljine crne,

ko da te oci straha

nikada vidjele nisu.



Pitati nikada necu:

Gdje su putevi tvoji?

Ja sve znam,

al opet...

Ma može i bez nje i sa njom. Ja sam za sve opcije.

Pjesnik,

trazeci nesto po svojoj sjeni

kao put zvijezde noci

u nebeskoj mjeni,

k`o da se pita: da li ce doci?



Ostavlja pero,

naginje casu

na usne sto ljube sjenu,

opet je toci,

i ugledah mu oci:

Pjesnik bez pjesme, isti k`o ja,

isto srce u nas pece, ista ceznja zari:

da li ce doci? - tko zna.

Dok drhtava ruka

obasjana sjajem stare svjetiljke

prodaje zaboravljenu proslost,

moja gorka suza trazi

davno protivljenu radost.



Mozda i postoji,

al ja je ne nalazim.



Mozda u skutu starog kaputa

il davno zaboravljenog

seoskog puta.

Mozda da sam sanjario manje

a volio vise,

ne bi snovi bili tako prazni,

il`da sam gledao sunce

a ne trazio zvijezdu srece,

ne bi mislio kako sreca mene nece.

Ebnivej DAHU kaj veliš za našu kavicuuuu?

Kaj me puca? A kaj me ne puca? LJubav. Zaljubil sam se preko iskrice u jednu divnu mirisnu damu.

Da li je radost ostala u rovu

tamo gdje i prijatelji,

ili se gubi u ormanu punom uspomena

na vremena prasine i krvi?

Ili kad si otisla s rijecima na usnama : “ Ne mogu vise”,

s djecicom dalje od mene

tvoj roman nove stranice pise.



Slike uzasa nagrizaju snove,

jos jedna noc je pojela svoje.

Dogorjela cigara pece,

moje srce s razumom ne moze il nece.



Jos jedan pogled gore,

slika uokvirena, da se vidi bolje.

Prst na obaracu, zaklopih oci

jos jedan ratnik odlazi u samoci.

Ma miriši na ono najljepše. Na ljubav.

Nista lakse nego rijeci

pod hladnim nebom

bojiti duginim bojama,

zaboravljen osmijeh bludnice

u strahu brisati,

i sve sto je lijepo

sebi upisati.



Nista lakse nego poraze

kao nekad poglede,

tintom u zaborav staviti,

sve one misli na papiru sanjati

i voljeti,

i ljubiti

il umrijeti.

Nista lakse...



Tako je lako reci:

“nocas moram biti jak”,

dok umoran od stida

gasim jos jednu u nizu

na pola dogorjelu

ceznju

i razbijam strah

pretvarajuci dan u mrak.

Nista lakse.

Dragi lotario, citam vec duze, sve tvoje komentare na weblogu, i dolazim do zakljucka da si ti jedna bolesno inteligentna osoba, koja se divi sama sebi i uopce ne uklapa u danasnju civilizaciju.Ato da su se mnoge trudile ,zavjesti te i nisu uspjele, mislim da je sasvim normalno,jer vjerujem da si im jako brzo dosadio svojim filozofiranjem, da ih je prolzila svaka volja daljeg truda!!!! Koliko mi je poznato;filozofi nikada nisu bili sretni ljudi!!!!!

Jutros mi je ruza
procvjetala
Ruzu gledam pa
sam zaplakala
Ruzo moja
mladost sam ti dala
Svojom sam te
suzom zalivala
Ruzo moja
mladost sam ti dala
Svojom sam te
suzom zalivala

Kolko sam te puta
poljubila
jos pupoljak dok si
ruzo bila
Ispijala rosu stvojih
grana
Mjesto usne
mojega dragana
Ispijala rosu stvojih
grana
Mjesto usne
mojega dragana

Moj je dragi otiso odavno
Ja ga cekam vec
godinu ravno
Ruzu gledam na te
mislim dragi
Na tvoj osmjeh
na tvoj pogled blagi
Ruzu gledam na te
mislim dragi
Na tvoj osmjeh
na tvoj pogled blagi

O JELO JELICE gdje su ti pobjegle ručice pa tipkaš njima neka luda slova a sama nećeš biti dio ničijeg ulova.