Nekomu...negdje...

 
Današnji dan meni je radostan!
Siluete slova donijele su ime tvoje....
Radost je obojila moje lice..
Danas...UDAHNULA SAM SREĆU!!!

Ludost je pisati riječi,
po vodi koja protječe,
ali nema ništa luđe,
nego svoje snove darovati ženi
koja nema srca za tebe.

kod mene su bas pognojili polje pa stvarno mozes udahnuti srecu

Da me hoće poljubiti poljupcem usta svojih!
Jer je tvoja ljubav bolja od vina.

Grizemo te ponoćne sate
i konačno tijelo uz tijelo
usne na usnama
a zima u Zagrebu
nalik je na neke zime
u kojima sam šaptao tvoje ime
zamišljao godinu tvoga rođenja
i vježbao početnicu tuge.
A onda ciklame na Dolcu
mirisi svježe kave
i takve se godišnjice obično
skromno slave u krugu prijatelja
grizemo te ponoćne sate
i dva dana razmaka
od tebe do mene
dva dana rastanka
kao ledena kora pretanka
da se hoda po njoj
dok te ljubim Zagreb ne spava
u izlogu ruža
ista kao na tvom stolu
oči su te prepune
vrijeme je da te uberem
i da usta osladim s tobom.

da..bolja je od vina.
Nju ne možeš razrijediti sa vodom...

Nosim tvoje otiske prstiju
toplinu tvojih dlanova
i tvoj glas duboko u sebi,
na zagrebačkih minus pet
rastopljen sam od tvoje ljubavi
i nakon dugih kilometara dana
nakon tvog prvog osmjehivanja
i tvoje prve suze
nosim tvoje godine
tako lako utisnute u moje zjene
i svaki dan što se okrene oko nas
i noć koja nas pokrije snom
tvoje je sve
i moje je tvoje
jer sve smo svoje
međusobno pomiješali.

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli

Kako da dušu sputam...da se tebe ne takne???Kako mimo tebe,njome da grlim stvari i daljine??
Kako?????

Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u očima
prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali ovo ti moram reći
previše je gorkog
i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše u meni
voli i ljubi

Kad te probudi
između sna i jutra
jedan zalutali pogled
tako plav i očajan od svega
napravi se tužna
iako to možda nećeš biti
to pogledu tome treba
jer on je nejak
i lako se rastopi
kao pahulja snijega
u očima tvojim pamti ljepote
i ljubavi se još uvijek sjeća
ako ti dođe
nemoj mu dati
da na tvom srcu
izgori kao svijeća.

...

Ako me sretneš negdje...na ovim prostorima...UZMI ME ZA RUKU i reci da si moj!

Vidio sam te negdje po Europama
a nisam ni znao da postojiš
tvoj osmijeh je bio nalik
onim praskozorjima
koja su se spuštala niz lice
tvoj dah je bio vjetar u krošnjama
a nisam znao da to dišeš
dok ja mjerim pogledima sve daljine
u kojima su nestajali prijatelji
ispijali smo čaše za tebe
a nisam znao ni da postojiš
moje molitve su čudno završavale
početnim slovima tvog srca
a nitko mi nije govorio da živiš i dišeš
da hodaš drugim stranama ulica
dok te nisu oblai donijeli
i spustili kraj mene
da te konačno vidim.

Ako me pak sretneš ,tamo negdje,gdje tražim te sjetna...ne govori ništa...
ŠUTNJA ĆE REĆI SVOJE!

Kad me više nećeš voljeti
baš me zanima
kako će me boljeti
hoće li krenuti od srca
ili od prstiju
hoću li vikati
ili žalostan slušati
nekud otputovati
čitati novine isto kao prije
hoću li shvatiti tvoje riječi
hoću li biti očajan
i koji će to biti dan
jer ne znam koje dane biraš
za tužne vijesti
kad me pokretom ruke
svoje nježne ruke
pomakneš od sebe
koga ćeš izvijestiti o svojoj odluci
kome ćeš se pohvaliti
da si imala snage
i da si me pobijedila
kad mi kažeš da me ne voliš
budi nježna kao na početku
jer poraženi su puni tuge.

Ogolio sam te kao ružu
da bih ti vidio dušu
a nisam je našao.
Ali sve uokolo
obzorje, zemlja i more,
sve do beskraja,
ispunilo se mirisom,
neizmjernim i živim.

Ljubavi moja. Tražim te ponovo
tamo gdje sve prestaje: u jednom trenu
između snijega što pada i vatre umirućeg
na tvome licu, ispod tvoje haljine,
u zraku koji izgovaraš.

Amor mio. Nema imena koje ti ne pripada:
tu je kišno ljeto, godina, grana trešnje,
tu je tvoje tijelo od voska na kome je more
ostavilo svoj sjenoviti kriz. Gorčina,

prazno nebo, tjeskoba, lude riječi
na koje ne pristajem dok silazim
između tvojih ruku i tražim
nagi plač što ispunjava moja usta.

Ljubavi moja, uzdrhtala na kiši, ona
koja spava na mojoj postelji, prekrivena
mojom rukom, ona koja ne razlikuje više
to što sam stvorio i to što me napušta.

I moju žeđ sa tragovima bezumne soli.

AAAAAAAAANI prošeći. Nije ti tu mjesto.

Ti si vatra u kojoj drhte prsti,
nož hladan i oštar u preponi mjeseca,
riječ koje nema, i smrt,
igra žalosna koju još nismo naučili.

Ne mislim više na očajnu travu,
ni krikove kamena užasnih poljubaca,
još jednom se plašim da ne zatvore vrata
tisućama konja koji se plaše sna.

Svi koji su zaboravljeni u mraku
traže svoje ruke u utrobi hijena
i samo jedan prekrasan pastir
naći će stado izgubljenih mravi.

Jedna žena plače u kutu.
Tko će staviti zemlju na njena usta?
Tko sklopiti oči opreznim školjkama
rukom od stakla, pijeska i cesera?

Toooo aani... giv mi fajv!

V!

Danas...UDAHNULA SAM SREĆU!!!

...zadnji mi je put i više nikad neću...

Sreća? Što je sreća, sada znam. To je svaki susret s njim, njegov dah na licu mom. Sreća? Njegov korak, njegov glas, nježni poljupci kroz noć ... sasvim jednostavno - on! On je sve što tražim još od života svog, jer s njim doživjela sam sve, - sve o čemu djevojka tek sanja ... iz priča drugih ljudi, to je sve što život može da ti da ... Kao dio sna, jednog vječnog sna. Sreća? Njegov obraz pored mog, samo za njega stvoren dom .. Sasvim jednostavno - on. On u meni živi tu, kao kucaj srca mog. Ma kakav bio, on je moj, sa bezbroj svojih sitnih mana. Kad svoju sreću nađeš, onda znaj, - pletu se svi u život tvoj ... Ma što god rekli sad, - on će ostat moj!