Ručkić krčkić

Ne bu vam to prošlo, te vaše "reforme", kojima ujedno pokazujete manjak opće naobrazbe. Koliko znam, još u osnovnoj školi se uči da dobra priča mora u čitatelju stvoriti osjećaj radoznalosti zbog neke neizvjesnosti. Zato priče imaju uvod, zaplet, vrhunac, obrat i rasplet. Dakle, bez peripetije nemaš zakaj čitati da je npr. purpurna naslikala jučer leptira. Lijepo. Baš mi je drago. Ali, za kog vrapca bi to mene zanimalo? I ne zanima me. To mi je kao da mi netko opisuje svoje orgazme: ne sumnjam ja da su bili dobri, ali s obzirom da ih ne mogu proživjeti s tom osobom ili umjesto nje, ne zanimaju me. Zanimaju me moji.

Zanima me ono što mogu PROŽIVJETI.

A pisanu riječ možemo proživjeti. Ako je sročena tako da u nama pobudi prepoznavanje, ili saživljavanje s likom, taj osjećaj "aha, i meni se to dogodilo" ili "viš, i meni bi se to MOGLO dogoditi". Taj simpatetički učinak postižemo ili vještinom pisanja, koja je u blogosferi jadna (zato, pretpostavljam, najbolje prolaze politički i sportski blogovi, u kojima je vještina sekundarna, a saživljavanje unaprijed zajamčeno), ili iskrenim pokazivanjem vlastitog doživljaja - nekak to ljudi osjete, kajaznam, eto, to je jedna sfera u kojoj zaista vjerujem u subliminalno, u one raznorazne "energije" koje pronalaze prolaze sasvim iracionalno.

Zato naša meija još uvijek nije uspjela napisati dobru priču, jer vještine još uvijek nema (ali ima nade, negdje pod stare dane možda dobijemo vješto sročenu banalnost), a nema ni iskrenosti, tj. otvorenosti. Nekakvih iskustava valjda ima, jer ljudi bez konfliktnosti u sebi zapraf i nemaju potrebu išta detaljno raščlanjivati, ali ona to odradi činovnički uredno i zapakirano u neprozirnu fasciklu. Kad joj se omakne dobar tekst, onda je to neki sasvim konkretni trač i/ili bloški obračun.

Da, aha, znam, očice vam cakle dok ovo čitate, a znate zakaj? Jer spominjem konkretne nickove. A spominjem ih zato jer nemam nadahnuća smišljati imaginarne likove s kojima biste se mogli saživjeti i onda kroz njih prežvakati ovu temu, u kojoj, po meni, obrata tak i tak neće biti. Pa mi nije intrigantna za fikciju, ali lijepo može popuniti moj predah između prevođenja, kuhanja i čišćenja po kući.

Svi mi ovdje imamo osjećaj da se znamo, svi smo se uživjeli u to da je neki nick ovakav ili onakav i očekujemo da bude dosljedan u svojoj roli, da pokreće priču koju zajedno tvorimo unutar prostora koji smo mu zajednički omeđili, ali ipak živnemo kad iskoči iz uloge i odjednom bude drugačiji. Tek tada nam je zanimljivo. Reći da baba loče pelinkovac nije zanimljivo, ali ispričati da sam od nje naučila skuhati vajngulaš je ipak zanimljivije. Bar malo.

A jedino iznenađenje, neočekivanost i iščekivanje mogu zadržati čitateljevu pažnju. Pazite, svi mi ovdje jedni druge ČITAMO. Čak i naše izvanbloške interakcije se u konačnici ČITAJU. Ovo je ČITATELJSKI medij. I zato za njega vrijede sva pravila koja vrijede za literaturu, čak i lošu, ali i onu izvrsnu.

A nije loša, baš takva kakva jest. Jer još uvijek čitamo. Svatko na svoj način i svatko na svojoj razini.

Dok leptireki letavaju, cuckonjci crkavaju i ševci/ševke uletavaju...

testing, opet, kao provjera da li sam u međuvremenu na ignoru....

Ma daj, ne insinuiraj. Nisi ti tak nametljiva, bar ne kod mene. Upadaj ak te volja.

Zapraf, ponekad mi je žao što se nisam sprijateljila s tim leptir-banalnost-vrhunac klubom, tak da ih mogu moriti izvještajima o svojim banalnostima, jer mi to ponekad zbilja godi. Mislim, nemrem ja nazvati neku svoju frendicu i podnijeti joj izvještaj kaj sam sve danas oprala, da sam promijenila krevetninu, kaj kuham i kaj sve još moram popodne... Nisu to TAKVE frendice. Hm. Trebala bih si nabaviti bar jednu. Ili dvije. Da ne smorim tu jedinu.

A hebga, tak ti je to kad veći dio života ili imaš mamu koja rilja, ili kućnu pomoćnicu, pa ni ne kužiš da je i to važno. A nije baš ni lako. A zanimljivo nikak nije.

Ma gdje mi je onaj jedan koji se stalno nudi da mi bude rob??? Hm... Doduše, taj bi kuhao, a to volim i ja. Ne, ne, ne, meni treba rob za pranje i čišćenje.

fino, nisam :)

(ko mi kriv kad čitam, prije nego odem na vikend :P)

čuj, aj nemoj ovo shvatiti kao provokaciju, ali baš me zanima zakaj misliš da mene ili nekog drugog zanima kak tvoje beštije seru, ups..pardonček...kakaju po stanu i zapišavaju, pardon opet...mokre po tepisima?
mislim gle, ak tebe ne zanimaju tam nekakvi bzvz. nečiji leptiri, ono, aj budi objektivna pa razmisli i o spomenutom o čemu si pisala, iscrpno nas i detaljno, u nekoliko nastavaka, informirala

:)

i to tvoje spopikavanje o nickove, a kaj ti to treba?
kaj, lakše žvačeš?
e da, još nekaj, baš me zanima kaj buš danas kuhala jer bez te informacije nikak nemrem zaokružiti dan, a bome ni započeti vikens

:D

aj se malo odmakni od sebe, ako možeš.
kaj ti treba stalna usporedba s nama običnim, neobrazovanim bloškim pukom?
aloooo :)

i bum idući tjedan napisala novu "nečiju priču" samo za tebe
nadam se da ću jednog lijepog dana postati uvažena književnica kao ti. upravo sam zgotovila zadnje poglavlje, za sad je prošlo prvo čitanje, pa.....buš mi se potpisala, na promociji?

ugodan vikend, vega :)

Joj, kak sam gladna! Nemam danas niš specijalno, pečeni batci+dobatci i pečena paprika. Ali je to fino. Sam kaj piletina treba još malo odstajati.

Ne, ne mislim ja da je probava mojih ljubimaca od općebloškog interesa, ali je od mojeg i zato o tome pišem. I svakome ostavljam slobodu da to smatra dosadnim.

Međutim, viš ti čuda, blogeri to uporno čitaju! Zakaj, pojma nemam, valjda im je napeto iščekivati dokle će ovi srati i pišati po stanu i kak ću ja to počistiti. A to zbilja je napeto, imam ti ja cijelu mrežu poznanstava koje služe upravo za razmjenu takvih iskustava, jerbo sredstva za čišćenje životinjskih zaserotina i zapišotina uopće nisu jeftina.

Natuknica zainteresiranima: Simple Solution, 37 kn. Zajamčeno izvlači fleke i miris.

I tak, u sranju i pišanju mojih ljubimaca ima peripetija, a u onom purpuričinom nacrtanom (naslikanom?) leptiru nimalo. Ona počinje gotovim činom, tj. da je to učinjeno. Pa ja dalje nis ni čitala. Za druge ne znam.

Tvoje "nečije priče" su sranje, zato jer su to zapravo NIČIJE priče - nema u njima osobnosti, prepoznatljivosti, a zato nema ni uživljavanja, suosjećanja ili navijanja. Ako pohodiš još koju radionicu "kreativnog" pisanja, možda naučiš dovoljno trikova kak to izvesti bez talenta, iskrenosti i otvorenosti, jer može se to, znam ti ja ženu koja štanca po 28000 slovnih znakova bez ijednog navedenog elementa i dobro to proda, i svaka joj čast, živi od toga. Doduše, ona zna i drugačije. Što za tebe sumnjam.

Međutim, kad nekome zaista želiš napakostiti, onda si sasvim lijepo elokventna i čitatelj može uhvatiti reverberacije tvojih osjećaja. Zato mislim da nisi beznadan slučaj. Na promociju ću rado doći i uzeti potpisani primjerak, ali ga vjerojatno neću pročitati, kao ni većinu onih koje sam ljetos donirala susjedu koji živi od prodaje papira. Svejedno, bit će neke koristi od toga.

Kaj si još pitala...? Aha, popikavanje o nickove. Pa napisala sam: u nickove se možemo uživjeti, a meni se ne smišlja likove u koje bismo mogli. Tak da je ovako tekst zanimljiviji. Inače bi bio suhoparno literarno teoretiziranje, a i fusnote bih morala staviti, nis ja sama sve to smislila, red je atribuirati. Tračeve ne moram. U stvari, čak ni ne smijem!

A usporedba s bloškim pukom... Pa, zbilja, većina vas stane u jednu kap mojeg znoja, kak za sebe reče boža. Po ovome što ovdje pokazujete. Ali ja stalno zapraf vjerujem da vas ima više. I drugačije. I napetije.

E, sad idem jest. Nemate frkice, ne bum vas čitala do puno, puno kasnije. ;-))

"Nije to ono što većinu nas njupa: nego ta uzgrednost; nevažnost. Naša vlastita."

da..to je to.