eye against eye

Tako sam ja danas bio na sudu jer me ZET (ovaj trajvanski) tužio. Opet. Ja ni kriv ni dužan. Ušao sam u sudski ured da sperem ljagu sa svog plemenitog imena. "Poštovani suče...". Tako je počelo moje izlaganje. Tužba je inače od 27. 11. 2003. (I krivo su mi napisali podatke na "pozivnici".) Tu mi je mladi mudri sudac dao par savjeta kako da se ponašam. Da nije vrijedno ići na drugi stupanj suda i suočavanje i tak to, već će mi on napisati neku minornu cifru, pa da to riješimo danas. Da nekako prijeđem preko svog plavokrvnog ponosa. Reko "Dobro". Ionako dugujem ZET-u neke pare. Sve skupa je zapisničarka dočekala sa velikom dozom ushićenja i krenula pisati zapisnik glasno lupajući po tastaturi. Sve što je pisala naglas je još govorila. U jednom trenutku mi se obratila sa pitanjem "što da napišem? zašto nisi imao kartu?" Prvo što mi je palo na pamet je da kažem da ja baš nisam dobar u laganju i izmišljanju, ali mi se učinilo malo neumjesno s obzirom da su njih dvoje već izmislili cijelu priču, pa sam samo slegnuo ramenima. Tu se ona sjeti "eeeee, pa bio je kraj mjeseca...." i opet uroni u tastaturu glasno nabijajući tipke. U međuvremenu je mladi mudri sudac saznao da sam iz Feričanaca. "A moja mama tamo ima neku sestričnu. Ne znam jel si čuo za Gočalove?" Ih, pa kako ne bih znao Dunju. Živimo u istoj ulici, ali ona je više prema centru. Nije to moj kraj. (No woman, no cry). Ali znali smo se mi nekad tamo sletiti jer je ljeti tamo kod njih dolazila neka treba iz Zagreba. Samo što sam to pomislio, kaže mladi mudri sudac da jel' sam možda upoznao njegovu sestru Karmelu jer je ona znala doći ljeti kod Dunje. Opet mi roj misli prođe glavom i prije nego izustih glupost se uspijem skulirati i samo sam rekao da je to davno bilo i da se baš ne sjećam...
Kažu pametne glave da do svakog čovjeka na zemaljskoj kugli (planet Zemlja) možeš doći preko 6 poznanstava. Ne znam kako su to izračunali, ali ja im vjerujem.

dali ljudima smjestenim na raznim tockama svijeta zadatak da prenesu neku poruku covjeku na drugom kraju svijeta na najkraci moguci nacin, a putem poznanstava koje imaju s drugim ljudima. i tako. prosjecni broj osoba koji im je trebao da dodju do the osobe je bio 6...

Fala :)

to je kao ono "šalji dalje" :) dobar neki čoek a loš profesionalac :)a si ti šesti? :))

heh...koji's ti luzer...nisi ni pokušao izboriti zastaru :D