Nepoćudni blog

Kome je do priča:
http://www.knjizevnost.org/
http://www.forum.hr/showthread.php?t=407359
Heble vas priče,dosta je i ovih kaj su ih do sada pisali,bez da smo ih molili :)
Treba samo kratko i jezgrovito.Hoću pi.ke,kujca,seksa,ljubavi,cvijeća,životinjki,majstora itd.
Balkanski i sirovo!
:)

sad ću da te karam-style...op op opop

Kratka priča:
Ja svršio.
Ona nije.

zvone ...kaj ti cekas....upitnik
ja blagoslov...

to je haiku.:)

Jok,haiku bi bio u 3 reda :)
Evo još jedna:
Jebavo sam te,
u normalno.

Zvone, za to ti ne treba blog. moš ostaviti oglas. ili napišeš u profilu svoju ponudu i čekaš...
:P

Kopao sam nos,
pa napravio kuglicu.
Baš se lijepo kotrlja prek stola.

Može i ovako:
Crvenperka po rođenju gladna i dosadna
Crvenperka je riba koja naseljava mirne, stajaće i zatravljene jezerske, akumulacijske i barske vode. U prirodnim staništima hrani se obično hrani izdancima vodene vegetacije ali ne bježi od slasnog mesnog zalogaja.
Način života – pribor za pecanje
Svoj životni vijek provede tamo gdje se rodila a naseljava srednji sloj vode. Kada posmatramo vodu vrlo lako se mogu primjetiti jata crvenperki ispod same površine vode naročito u ljetnom periodu kada je povećana temperature vode. Sa dvije godine života postaje polno zrela, a obično se mrijesti u proljeće kada temperature vode dostigne 15 stepeni. Mrijesti se zajedno sa šaranskom vrstom ribe. Crveperka je riba jata jedino krupniji primjerci žive odvojeno što je karakteristično gotovo kod svih riba. Dostiže težinu preko kilograma, međutim vrlo rijetko, crveperka od 400 gr. na našim vodama je kapitalan primjerak. Ciljani lov crvenperke je najbolji sa laganim priborom, najlonom osnovnim 0,14 mm, predvezom 0,12 mm i udicom 12 – 16. Obično se lovi na plovak manje gramaže od 2 – 4 gr. Štap i mašina imaju svoju ulogu kada smo rješili da pecamo crvenperku, koriste se štapovi što manje gramaže, teleskopi 4 m i duži, a uživanje je sa pecom dužine 5 ili 6 m.
Način prihranjivanja i mamci
Crvenperku za vrijeme normalnih ljetnih temperature potrebno je prihranjivati po malo kako bi zadržali mutniju vodu na mjestu na kome pecamo. Kuglice hrane trebaju u sastavu da imaju hranu koja se poslije natapanja vodom diže ka površini. Neko u mješavinu hrane dodaje komadiće treseta ili korice hljeba. Obzirom da crvenperka slabo uzima hranu na samom dnu prihrana se treba pripremati sa lakšom hranom koja se prilikom dodira sa vodom širi kao oblak. Kada pecamo crveperku u hladnoj vodi, primamu treba zamješati u toploj vodi, i baciti nekoliko kugli ne više od 200 gr po jednom izlasku na vodu. Za ovakve prilike najbolje je koristiti gotovu smjesu prihrane koja se može nabavi u svakoj ribolovačkoj prodavnici.. Dodatno prihranjivanje se može uraditi sa kukuruzom šečercom kako bi privukli veće primjerke. Crv je izuzetan mamac za lov crvenperke ali privlači mnoštvo sitnijih primjeraka koji ne dopuštaju da mamac potone na dubinu na kojoj pecate. Upravo zbog toga crvenperku je najbolje pecati na zrno šećerca pa čak i na dva zrna kada se javljaju veći komadi. Crvenperka u večini slučajeva mamac uzima u propadanju kada primjetite da se plovak umjesto da tone kreće u jednom smjeru. Gladna crvenperka izašla iz zime vrlo često proguta mamac da prosto nepovjerujete koju veličinu. Kako izabrati mjesto za lov crveperke je vrlo diskutabilno, bolje nju navesti da dođe na hranjeno mjesto jer je to riba jata samo je pitanje kako je zadržati što se vrlo lako uradi upotrebom dobre prihrane.
Obzirom da je vrlo dobar mamac za lov štuke i drugih grabljivica to je malte ne jedini keder do koga možemo da dođemo kada je hladno vrijeme, a ujedno pecanjem crvenperke ubijamo vrijeme dok čekamo udarac ribe koju smo došli ciljano da pecamo. Još jedan razlog zašto treba pecati crvenperku je taj što ima izuzetno ukusno meso kada se reš ispeće.Bistro.

Ili ovako:
BZD (dosadna priča)
Evo jedna priča iz JNA. Izabralo mene i još nekog lika za otkomandu u pozadinsku kasarnu Butile kod Sarajeva. A u JNA su u te logističke kasarne slali one granično sposobne za vojni rok. Tako da sam se ja našao u nekoj vrsti ustanove za one... u Americi je PC (politically corect) izraz – mentaly chellenged. Okruženoj žičanom ogradom. I prvih sedam dana sam iz ogromne hrpe zahrđalih potkova izvlačio jednu po jednu potkovu i slagao ih prema veličini u sanduke sa oznakama plavih veterinarskih križeva. Valjda ako u slučaju da NATO pakt odjednom spopadne SFRJ, možemo opet svi u šumu. Konje bi naravno priskrbio narod kojem su sve to još u školi objasnili u predmetu ONO i DSZ (općenarodna obrana i društvena samozaštita). A drugih sedam dana sam radio u skladištu lijekova za sarajevski garnizon. I bilo mi je super. Kad bi došla pošiljka ujutro, za jedno sat vremena ja bi to sve složio po policama, onako fino uredno, abecednim redom organizirano. E, i onda više ne bih imao što raditi. Pa bi vadio one papiriće iz kutija od lijekova i čitao. A u bivšoj državi su svi psihoaktivi lijekovi bili označeni crvenim trokutićem. Trigonici. I tako ja polako počnem slagati sliku o svemu tome. Neuroleptici (veliki trankvilizatori), mahom fenotijazinski preparati su za šizofreničare. Horror. Blago rečeno nije za rekreativnu zloupotrbu, možeš crknut bez problema. I obično idu uz Akineton. Da se ovi nesretnici ne bi ukočili. Tako sam u paketu odjebo i njega. Antidepresivi, mahom triciklički, treba par tjedana da počnu djelovati. Pih. A i ne postoji specifični antidot pa u slučaju overdoziranja oni na hitnoj valjda samo slegnu ramenima. Analgetici. Tramal i Trodon. Pa ne boli me ništa. Antiepileptici. Bože sačuvaj nuspojava. Anksiolitici.
Benzodiazepinski. Njih pet-šest. Zvući bezazleno. A i taj Apaurin je bio nešto što se stalno spominjalo, onako kao: Ajde popi apaurin ili me pusti na miru. Tablete baš za smirenje. I maznem ja kutiju. I fino uzmem navedenu terapijsku dozu. I pođem u spavaonicu među one gnomove skupljene od Vardara pa do Triglava koji su me užasno nervirali, kad tamo neka fina čeljad, čak i smiješna na neki svoj način pa ja pomalo u priču s njima o Šarplanini, silaži i Šemsi (neću da budem tvoja robinjaaaaa...) i baš mi nekako lijepo bilo. I zaspem ko beba uz hrkanje tridesetorice ljudi kojima je pranje nogu bilo pederska navika. Pa maknem ja još 2 kutije Apaurina. I vratim se ja u svoju bateriju, među moje luđake. I obznanim probranima čime raspolažem. Ali neki od probranih su već imali staža sa tim stvarima pa smo na njihov nagovor poduplali dozu.10 mg Apaurina. I dobro. Prvi dan uzmemo ujutro prije jutarnje gimnastike pa onda pođemo u hangare na održavanje tehnike, rastavljanje protuavionskih topova 30 mm i podmazivanje. I rastavimo ga mi, svi na 10 mg. E. A sad ga treba sastavit. A top je češki i sve je samo ne ergonomski. Pa ga mi sastavimo pola sata kasnije od svih drugih. A vodnik naš dragi, Feredin Betići lagano nervozan. A mi svi ko Dalaj Lame. I popne se ovaj jedan u kabinu, mi nekako prelako nategnemo top, on udari nogom u okidač... i ništa. I eto ti Betićija, polulud jer je u hangaru -10 stupnjeva. Da šta je bilo... kad tamo ispod krpe tri neka mala dijela, a čivija na podu. I mi svi odma na raport. Tako skulirani. I on lud, viče, zabranit će nam izlaske, vježbat ćemo cijeli dan Otrovi! i svašta još, a mi mrtvi hladni i još se smješkamo. Nekako nam jasno da nam kreten ne može ništa. I sutra opet isto. 10 mg, uz čaj i ciglu (cigla je nešto što se jede, ali u ratnim uvjetima može poslužiti i za gradnju bunkera). I dođemo mi u hangar, kad tamo potpukovnik, strah i trepet cijelog puka. Da izvedemo topove ispred hangara, da on vidi koja nam je norma da ga dovedemo do spremnosti za dejstvovanje. I sad svak ima svoj zadatak. I krenemo mi. Uz malu pauzu da se sjetimo koji su nam zadaci. I odma on vidi da nešto nije u redu pa dođe do nas. A nas živo zaboli i za njega i za normu. Pa mi to polako.Skinemo s topa ceradu ko da je od svile pa da se ne raspara. I dok ovi oko nas već viću Pali!, mi još nivelišemo top. A nivelisanje zahtjeva kordinaciju dvojice koji nivelišu. Pa je bilo jedno dvadesetak ostava od strane potpukovnika koji se već popeo na top (samohodka). Pa kad su ga ovi što nivelišu konačno nivelisali, sad treba stavit okvire. A u medjuvremenu su okvire punili punioci, četvoro njih od kojih sam jedan bio i ja. I sad se potpukovnik okrene da vidi kako mi hitamo sa tim okvirima na top, a nama se okvir zaglavio pa smo ga morali rastavit tako da je on ugledao tridesetak vežbovnih metaka razbacanih unaokolo po snijegu i nas kako pokušavamo ponovo sastaviti taj okvir. Pa potpukovnik mirno upita: Jeli, a ko je vas učio sve ovo. Tajac. A nesretni Feredin, stegnutog grla, kaže: Ja, druže potpukovniče! A onda ovaj u kabini slučajno upali prekidač od elektro-motora za pomicanje topa, a one cijevi iz sve snage pođu po elevaciji prema gore i uz tresak se zaustave kad više nisu mogle dalje, a cijela samohodka se zatrese tako da svi na njoj lagano poskoće. Skupa sa drugom potpukovnikom. I tako smo mi sljedećih deset dana, na -10 stupnjeva vježbali rastavljanje, sastavljanje i dovođenje topa u stanje za dejstvovanje.

E, sad. Meni je ovo smiješno jer je situacija bila bezazlena. Možda je neko mogao slomiti ruku. Ali kad vozite pijani, sjetite se da se nalazite u metalnom projektilu teškom jednu tonu, ubrzanom na 100 km/h, a i vi i ljudi oko vas su krhki jer se sastoje od 70 % vode. A pijani ljudi voze samo po navici. E, tu naviku jedan mali apaurin od 2 mg izbriše ko da je nikad nije ni bilo. A ako vozite na terapijskoj dozi nečega za smirenje, samo je pitanje vremena kad će vaš mozak očni signal djeteta na putu poslati u moždani Recycle Bin, vašu dušu u pakao, a vas u Lepoglavu.
I bilo bi zanimljivo da Policija napravi jednu jednodnevnu akciju testiranja vozača na drogu, jer je test predviđen i za BZD (benzodiazepine). Jer kako može jedan liječnik opće prakse nekome godinu dana davati recepte za BZD kad je sasvim jasno navedeno u svim onim papirićima što sam ih ja nekad davno pročitao da vrlo brzo izazivaju toleranciju i ovisnost. I ne služe ničemu drugom osim uklanjanju simptoma.
Kako može neki kreten od doktora u onom magazinu Doktor u kući savjetovat nekom nesretniku koji mora pojesti tablu Apaurina samo da bi se usudio izaći vanka, kako bi trebao prestati uzimati psihofarmake i pustiti da mu se organizam očisti pa nastaviti živjeti normalno. Taj nesretnik će u roku od 12 sati nakon prestanka uzimanja Apaurina dobiti mišićne konvulzije, tahikardiju i napade panike. E, to je priča o Apaurinu našem svagdašnjem.
E, ako se mislite ubiti sa Apaurinima ili nekim drugim BZD-om, ne savjetujem. Samo će te se izmučiti ko životinja.
Ubijte se bezbolno. Televizijom.

kakva je to priča (zadnje) bez sexa...pffffff

sjajno. bravo.
iako nisam pročitala :P

Evo i erotska:
Sanja
Imati stariju sestru često i nije baš neka prednost. To je bilo moje mišljenje, sve dok ove godine nisam krenuo u drugi razred srednje. Sestra je već bila maturantica i nije naravno ni primjećivala "balavce" kao što sam ja.
Jednog dana, dok sam kopao i rovao nešto po svom PC-u, sekica mi je upala u sobu u društvu s tri predivne prijateljice. "Pišemo sutra kontrolni iz Worda", zadihano će Sandra, "pokaži nam najčešće naredbe iz tablica."
Zbog pogleda na duge prekrasne noge u minicama i na štiklicama smjesta sam krenuo da im ispunim sve želje. Lupajući tako po tastaturi i objašnjavajući "copy – paste" naredbe uživao sam u trljanju prekrasnih grudi, dok su se gurale oko mene i ekrana.
Naročito sam osjećao kruškolike Sanjine grudi, čije su me tvrde bradavice naprosto žarile kroz njenu laganu ljetnu majicu. Imao sam osjećaj da se ona najviše gura uz mene i nisam se iznenadio kad je ostala posljednja, postavljajući razna pitanja, tako intimno da sam osjećao njen dah kraj svog uha.
"Gotovo – što ste shvatile, shvatile ste, nikakvo više štrebanje neće pomoći", lupila je sestra. "Ima još drugih stvari osim Worda".
"O.K.", izjavio sam, "ako treba nešto drugo, samo se javite, ali nemojte doći kao danas 5 do 12".
"Brat mi je kupio modem," javila se Sanja, "ali se ukrcao na brod i nema ga pola godine. Bi li mi mogao spojiti kompić na Internet?" U Sanjinom pogledu bilo je nešto što mi je ubrzalo krvotok i nije dopuštalo odbijanje.
"Može, samo bi to trebalo uraditi kasno navečer, dok je tarifa puno niža", odgovorio sam, nadajući se da ću možda uhvatiti koji trenutak nasamo sa Sanjom.
"Navrati do mene u petak poslije deset navečer, sestra će ti dati ispričnicu kod staraca," čavrljala je Sanja. "A vi ostale možete navratiti na votka-juice, dok se čeka na surfanje."
Prvo je Ana izjavila da je nema cijeli vikend, zatim je Marina ispričala sve o Igoru, kakav je, što voli, što nosi, o čemu razmišlja i ... ma znate već što cure pričaju kad su zacopane do ušiju. I tako ona u petak ide na prvi sudar i nikako ne može do Sanje.
Kako se bližio petak u meni je uzbuđenje raslo. Kod staraca sam izborio zeleno svjetlo do ranih jutarnjih sati, ta sestra će biti sa mnom. A najveće iznenađenje me je čekalo u petak poslije škole.
Sestra me je sačekala ispred škole i iz čistog mira mi je kupila hambi. Jedući ga razmišljao sam što sad treba od mene. "U čemu je štos?" upitao sam je.
"Koji!?"
"Pa hambi. Ne kupuješ mi ga inače iz čista mira?"
"A, to. Pa… , da li bi… , možeš li ti sam do Sanje, ja imam neke druge planove, pa …"
"A, u tom grmu leži zec. Ti bi giljala, a ja da ti budem alibi. Pa, … može, ali dužna si mi uslugu" , kao nećkao sam se ja, a u sebi sam skakao do nebesa. Sam sa Sanjom u sobi. Još sam se sjećao njenih bradavica na leđima. Nisam imao baš iskustava nasamo sa curama, ali sam se nadao barem nečem od starije i iskusnije Sanje.
I tako, svježe okupan, pozvonio sam navečer na Sanjina vrata.
"O, stigao si… Ti si sigurno Sandrin brat... Sanja se upravo tušira… Pričekaj je trenutak, brzo će ona... Mi upravo izlazimo." Mljela je Sanjina mama. Čulo se "klik" kad su se zatvorila ulazna vrata i ostadoh sam ispred kupaonice iz koje se čuo šum vode.
"Mama, dodaj mi ručnik!" čuo se Sanjin glas.
"Otišla je već," odgovorio sam.
"Tu ti je na radijatoru, dodaj mi ga, molim te."
Uzeo sam ručnik, trenutak neodlučno zastao pred vratima i ušao. Sanja me je dočekala vireći iz tuš kabine. "Pričekaj trenutak dok se obrišem, pa ćeš mi dodati mantil. Tu ti visi na vratima." Divio sam se obrisima Sanjina tijela, žaleći što ornamentno staklo na kabini ne dopušta bolji pogled.
"Možemo, gotova sam," reče Sanja, izlazeći obučena samo u kupaći ogrtač, ovlaš vezan oko struka. Hodajući, pružala mi je pogled na prekrasne grudi. Sa svakim korakom izvirivala bi čas lijeva, a čas desna bradavica.
"Hoćeš li sok, votku ili da ti skuham kavicu?" cvrkutala je Sanja.
"Kavu još ne pijem, a sok može dok budemo surfali. Sada bi prvo spojio modem i digao software. Gdje se skriva pacijent."
"Prebacila sam ga u svoju sobu. Tamo imam i telefon, pa nam je sve pri ruci."
Središnje mjesto u sobi zauzimao je velik krevet, a pored njega toaletni stolić pun bočica, kremica i ostalih stvarčica potrebnih za žensku ljepotu. A na krevetu su bile samo dvije stvari, minijaturne gaćice i prozračan čipkasti grudnjak. Došao sam očito prerano i nije ih stigla obući, proletilo mi je glavom.
Kompjuter je bio smješten ispod velikog stola u suprotnom kutu sobe. Uzeo sam modem i zavukao se pod stol. "Sanja, može li malo svjetla, ovdje je mračno da ne vidim ni bijelu mačku."
Sanja je dohvatila noćnu lampicu, sjela na rub stolice i sagnula se pod stol osvjetljavajuči sve oko sebe. I moje lice, koje je počelo dobivati crvenu boju, dok mi je srce stalo užurbano lupati.
Onako nagnutoj, ogrtač se potpuno otvorio pružajući mi prekrasan pogled izbliza na dojke, okupane u punom sjaju svjetiljke. Primjetivši moje promjene, Sanja se slatko nasmijala i slobodnom rukom lagano privukla krajeve ogrtača, kao pokrivajući se, ali ostavljajući mom pogledu još uvijek gotovo sve.
Sada sam se ja slatko nasmijao. Taj pokret, iako lagan, oslobodio je pojas i krajevi mantila su lagano skliznuli s koljena otkrivajući rajski vrt. Njena pičkica, okupana svjetlošću, naprosto je mamila. Pomaknuo sam malo glavu i kratko spustio poljubac u samo središte užitaka.
Meko, toplo, nježno, mirišljavo. O ljudi... Od prvog dodira usana s nečim tako slatkim, podatnim zastao mi je dah, stalo je vrijeme, zazvonila su sva zvona. Sljedeći trenutak zavrila mi je krv, projurila kroz sve žile i zaustavila se na jednom mjestu. Kurac mi se propeo, nabubrio, narastao kao nikad dotad, pokušavajući izaći na svjetlo dana.
Sanja je spustila svjetiljku na pod i s obje ruke privukla moju glavu ponovo sebi. Drugi poljubac bio je vreo, dugačak. Sanja je uzdizala stražnjicu sa stolice trljajući se klitorisom o moje usne, o zube i jezik, ostavljajući me bez daha. Kad je popustila stisak uspio sam se izvući ispod stola, srušivši pritom stolicu i Sanju. Spustio sam usne na lijevu bradavicu uživajući u dodiru njezinog golog tijela. Skinuvši mi majicu, njeni prsti se uposliše otkopčavajući mi traperice. Ja sam joj ljubio oči, nos, uši, pa zatim vrat spuštajući se poljupcima prema desnoj bradavici. Došavši do nje, zaokružio sam jezikom par puta po tamnom rubu, te je nježno zagrizao i zatim cijelu usisao u usta. Sanja mi je lagano prelazila noktima po leđima i stiskala sada već golu stražnjicu.
Izvukavši noge iz hlača, podigao sam Sanju i položio je na krevet gledajući je nježno u oči. Ona je polako privukla moje usne do svojih, šireći pritom svoje prekrasne noge.
"Ovo ti je prvi puta?" upitala me nježno. Samo sam klimnuo glavom. Obuhvatila je rukom moj štap narihtavajući ga na ulaz u raj. "Nemoj žuriti, neka traje što dulje", davala mi je savjete. "Gurni ga do kraja... jače... jače... sada... brže... jače... ohhhhhhhhhhh..." Nisam izdržao dugo. Izvio sam se u luk, gurnuo ga najdublje što sam mogao i ispustio cijelog sebe u Sanju. Ona me stegla nogama ne puštajući da se odmaknen, ljubeći sitnim brzim poljupcima cijelo moje lice.
"Lopužo jedna, nisi smio svršiti u mene", tepala mi je, ali nije popuštala stisak nogu. Nisam odgovarao. Nježno sam joj stiskao grudi i ljubio bradavice, dolazeći polako do daha. Tiho je prela uživajući u mojim dodirima. Gledao sam u ta poluotvorena usta, u njene zatvorene oči, u grudi što su se dizale i spuštale u ritmu disanja. Gledao sam dok nisam osjetio da mi krv ponovno teče. Mališan, još uvijek u toplom gnijezdu, počeo je lagano dizati glavu.
Osjetivši to, Sanja je otvorila oči i šapnula mi "budi malo miran". Umirio sam se očekujući. Sanja se nije ni pomakla, samo se njena pičkica stisla oko mog kurca. Jedanput, dvaput, triput. Nikad dotad nije tako naglo dosegnuo punu veličinu.
"Jebi me ponovno. Brzo! Žestoko! Napuni me do vrha, da osjetim tvoju spermu u pički." Sanja je svršavala trzajući se po krevetu. Odgovarala je na svaki moj nasrtaj, vrtila glavom lijevo desno, uzdisala i zabijala mi nokte u leđa. Ubrzao sam ritam pritiščući je sve jače za krevet. Najednom se zgrčila oko mene, stisla svim udovima i opustila se. Na trenutak sam zastao, a zatim nastavio u istom tempu.
"Gotova sam... Ne mogu više..."
"Lopužo... "
"Daj... "
Ipak sam nastavio.
"Brže... Jače... Ohhhh.. Ponovo svršavaaaaammmm......." novi je orgazam protresao Sanju. Svršavala je stežući me u zagrljaj. Zabio sam se zadnji put do kraja i punio ponovno Sanjinu pičkicu. "Daj u mene. Volim kad svršavaš u meni. Napuni me!" dahtala je Sanja dolazeći polako do daha.
Otkotrljao sam se i duboko uzdahnuo. "Maštao sam o ovome, ali ni sanjao nisam da je to tako, " nisam nalazio riječi da opišem osjećaje koje sam proživio.
"Pst!" položila mi je prst na usta. "Šuti i odmori se malo. Još je duga noć pred nama."
Trebam li uopće napomenuti da tu prvu noć nisam spojio modem?

Hebale vas priče :)

Ionak su sve fake i laži...koje pišete :)

ti ne gledaš filmove? jer i oni su fejk :P

Pa kaj još i tu na iskri treba izmišljati...c-c-c.To je za one bez iskustva :)

meni se čini da je vet krivog cijepio, pa je ovo reakcija :D

Sutra bu tek cepil...na čišćenju do tada :)
A da otvorimo turnir u Čovječe ne ljuti se?

Ili da igramo Gradova i država?

a kaj nisi očistil s pastom za nutarnje beštije?
i ne zaboravi docjepljivanje

a lovice i skrivača? to nekak više paše ovom sajtu :P

Dal bi ti spomenar da ga popuniš.Hoćeš?Pliiiiz?

Prva zadana tema:
"Kako sam proveo ljetne praznike"

može. a mogu ga dati i nekim frendicama, da ti nekaj napišu i nacrtaju? :P

I mogli bi subotom prije podne trampiti salvete...

fulao si, to je tema za prvu zadaćnicu poslije ferija :D

kaj, oš se svaditi?
danas sam u fazi "icokej, volim sve kaj vole mladi i nabavit ću si zelenu gatalinku za kućnog ljubimca"

Ja bi najrajše zelenu kokoš,ali su rijetke _:)

Ja sam nesvadljiv :)

pa ofarbaj je s perivom bojom :P

Jabi autohtonu,starozagrebačku.Čujem da su zaštićena vrsta?

e, kak bi izgledalo da se nas dvoje ovdje zakačimo?
ko bi prvi počeo, a tko popustio il odustao?

ha?

:P

Dost se u krevetu svadimo,pa nećemo još i pred publikom????

zelenopurgerska visokokukmasta kokoš?
o da, ima ih :D

Ne,ova spada u niskoguzate...

da fakat, bilo bi jako neozbiljno da svađu tu nastavimo :P

Pred publikom nice & polite,prosim lepo.

kaj dijagnoza: platfus guza ili je gravitacija malo jača nego inače?

Platfus guza :)

U narodu je poznata kao bradavičava kokoš.

naravno..trep-trep :)

nema meeeeeeeeeeeee....

ispunjavanjem generalija kad se pristupa Iskrici,prvi je korak da se predstaviš
ostalim članovima Iskrice.Mogu biti lažni,pod raznim nickovima više jedni te isti.međutim,
na blogu više manje otkriva svatko svoju osobnost.
Nije teško na taj način upoznati svakog pojedinačno,iako ga nikad uživo vjerojatno
nikad nećeš upoznati.
I na Iskrici smo krvavi ispod kože

I iznad kože,ponekad.

Naravno,ali ih ima mnogo koji su jako hrabri dok ne ugledaju kap krvi,ali ni pogled na nju
naročito vlastitu,ne mogu podnijeti

But,an ženeral,većina njih anpasan laže...

Pauza...popodnevna dremka :)
Laku noć!