Životinjsko carstvo

dobrojutro

bome one s voljom u nove radničke pobjede

mislim ja kao pojedinac da neki sa bloga isto tako idu na posao.

Da se ne mogu logirati na iskricu sa posla odmah bi uzeli bolovanje.

Priča se po kuloarima, a bome i javno da će se u svim državnim ustanovama, kompanijama u vlasništvu države i slično, onemogućiti pristup facebooku, twiteru, iskrici i sličnim društvenim mrežama.

Jutro ti, krel!

Ajme meni, ako im to učine, broj bolovanja će se ustostručiti!

Ukoliko se to dogodi izvjesne su dvije mogućnosti. Iznenadan rast produktivnosti, ili naglo restrukturiranje radi viška radne snage.

Pa kako će ljudi raditi bez prestanka i predaha?

Ja si mislim da će malo poduzetništvo uzeti maha: osnovat će vlastite firme s društvenim mrežama.

Uostalom, umreženost je glavna tekovina tehnološke revolucije.

Ljudi ovdje sklapaju korisne kontakte.

Vježbaju društvene i komunikativne vještine.

Uče strane jezike.

To bi moglo dovesti do znatnog poremećaja u društvenom životu nas pemzića i nezaposlenih.
Što da mi radimo dok oni rade, pitam sebe.

Uspoređuju primjere dobre prakse.

Vi ćete biti klijenti i korisnici.

Jako je to jedna zabrinjavajuća situacija za nas u petoj životnoj dobi,
za nas onemoćale koji sada uznevjereno mašemo glavom u svim smjerovima
pitajući se, ma neće valjda.

Opet me neka dilema obuze, hoće il´ neće, pitam sebe.

Uslijed te novonastale situacije jedva opstajem, padam u nesvijest čak.

Dobro aj, ovo malo dramim da mi bude napetije, a bome i je napetije,
jer nemam pojma pasti u nesvijest, ili ne.

Opet dilema. Eh, sav sam rastrzan, nikako na pravi put.

U rijetkim trenucima lucidnosti samo bih se želio pohvaliti da sam jučer dobro lovio lignje.
Morao sam to reči dok ne zaboravim.

Jerbo zaboravan kakav već jesam sa čime da se poslije hvalim ako sve zaboravim.

Čestitam, krel! Nadam se dovoljno dobro da neka stigne i do Zagreba ;-))

Viš, i ja sam zaboravna: dah nejačadi što ih ide, ali ne uzeh sebi čašu vode za jutarnje tablete.

nebi vjerovali, a bome ni sam ne vjerujem, dolaze mi desetine poruka, a sve sa
gotovo istim sadržajem. Piši, komentiraj, samo piši, baš si ti jedan interesantan starčić, al´ jok.
Ja neću.

Vjerovao ili ne, i meni dolaze hrpe poruka, ali ja ih odma sve označim pročitanima, iako ne čitam. Na jednom profilu. Na drugom ih pustim neka vremenom jednostavno skliznu u arhivu.

Nebi ti vjerovao da te ne poznam, ali ovako moram vjerovati.

Evo, Duška se najela i došla mi u krilo, sad je moram očetkati.

Međutim meni nije za vjerovati, lažem ko pas, nikada nisam dobio niti jednu poruku.

Evo, danas je to brzo išlo. Valjda zato jer sam je jučer četkala tri puta, pobere mi cijelu ikebanu kad idemo van pa moram.

Kaj, ni a ti niš ne pišem? Nemreš bilivit!

zakaj ona ne voli ponedjeljak? :)

hahaha..mickonje su fenomenalne :)))