Ručkić krčkić

Na stranu priče, ajmo malo znanstveno: moj najdraži evolucijski psiholog, Geoffrey Miller, u svojoj knjizi The Mating Mind (koja se, usput budi rečeno, čita pitko kao da je roman) postulira tezu da evoluciju ne gura samo prirodna, nego i seksualna selekcija, što će reći, nije bitno samo izvući živu glavu i najesti se, nego i poševit se kak treba, produktivno, i tak poslati svoje gene dalje.
Što se preživljavanja tiče, mačke dobrano šišaju čovjeka, jer u manje-više nepromijenjenom izdanju šetaju ovim našim svemirskim šljunčićem već dobrih milijun godina; a čovjek (u ovom, prepoznatiljivom izdanju) samo cca 130.000 godina. Zato Miller kaže da bi čovjek, osobito uz prednosti svoje armature ilitiga tjelesne konstrukcije, savršeno dobro preživio s mozgom mačke i opet vjerojatno bio gazda gdje mu se hoće. Samo da nije seksa… Ovaj nam je nametnuo taj naš lakomi mozak, koji nam crpi veći dio resursa i zato nas tjera na neprestanu borbu za nove, jerbo da bi se poševili s najboljima i imali najbolje potomstvo, ali i zato da bi ti najbolji pristali na takvu suradnju, razvili smo taj grabežljivi organ sa svim njegovim komplikacijama… Ukratko, Miller kaže da nam mozak služi za udvaranje, za oglašavanje svojih prednosti: inteligencije, kreativnosti, morala, dobre naravi i zdravlja. OK, ne slažu se svi s Millerom, kojeg ja možda volim najviše zato jer najljepše piše, tko zna, neki vele da je važnije kak lovimo i skupljamo, drugi kak se slažemo s ostalima, iliti ta već nekoliko desetljeća jako popularna socijalna inteligencija, koja meni zapraf miriše na izliku za one koji ne znaju smisliti put iz labirinta, konstruirati most, ispeći komad sirovog mesa, ili preživjeti od plaće do plaće, ali dobro… Demokracija iznad svega, sve dok ne izađe iz mode.
Dakle, s puno manjim mozgom, npr. onim mačke, čovjek bi bio a hell of a lean, mean machine – samo, gdje je sex iz ove fraze?
Zamišljam kakvo bi olakšanje bilo živjeti s mozgom koji ne mora stalno procesirati vlastite komparativne prednosti ili nedostatke, čija sreća ne ovisi o gomili drangulija, od pet-šest vrsta ruževa za usne, preko bezbrojnih cipela, krpica, knjiga, svakovrsnih čaša, pića, ića, putovanja, mjesta i ljudi te njihove naklonosti, sve do perspektive budućeg generiranja istovrsnih srećonoša… Kako bi bilo jednostavno NANJUŠITI sreću i krenuti za njom…
I možemo mi sad zaključiti da je naš Prozorski zapravo blesav mačak koji je dopustio da ga malo feromona smještenih pod repom Plahe perzijanke onako šepavog odvuče od bezbrižnog i udobnog života, možemo zamišljati agoniju kruljenja u stomaku kad je stiglo doba za meseko i frišku vodu, a niti jednog od toga nije bilo na vidiku, možemo navijati da se vrati doma i skrušeno zamijauče pred vratima iza kojih ga čekaju Frontline, porcija, udobna košara i bar malo grizodušjem nadahnutog maženja, ali sve to znači da jednostavno potcjenjujemo ekonomičnost njegovog mozga.
Jer, sve što je Prozorski ostavio kad je postao Uličar nije se dalo mjeriti s užitkom podrumarenja uz Plahino toplo krzno, sa slašću kontejnerskih miomirisa i strahom pred Žutim i ekipom, koji bi mu adrenalinski napeo svaku dlaku na repu i svaki brk, a onda ih spustio u blaženom olakšanju izbjegavanja ili pobjede. Naš Uličar nije mozgao o prošlim vremenima i prošlim nepravdama, nije očekivao pravdu i ravnopravnu podjelu resursa za sve; na kraju dana bi tiho zapreo svojoj Plahoj, sretan što se međusobno griju, a zorom bi spremno razrogačio oči, ne znajući što ga čeka.
Jednoga jutra dočekao ga je prizor osam mrtvih mačjih tijela u dvorištu.
"Trovači!" promrmala je Plaha.

Baš naletih na tvoj tekst. I onaj prije, i onaj još prije. Prva misao mi je bila - Prozorski dakle nije kastriran. Možda se varam? Kak to ide s kastracijom, ostaje li im nagon? Ako ne ostaje, kako svojem ljubimcu uskratiti takvo moguće iskustvo?

Aha, usput, alternativa sprešanoj psećoj hrani nije mi bila ljudska hrana - čušpajzi i pečeni odojci, nego prirodna hrana pasa, koja je pretpostavljam sirovo meso. Ako im još probava uopće trpi takvo što.

I još nekaj. Kaj se evolucije tiče i njezinih pokretača, a najviše objašnjenje kamo to vodi u što se rijetko tko upušta osim SF, najprihvatljivije mi je objašnjenje u Celestinskom proročanstvu. Koje nije znanstveno utemeljeno, ali mi drži vodu. Pa kako kome paše.

Ukratko: Celestinsko povezuje evoluciju svemira od atoma vodika (najjednostavnijeg atoma) pa nadalje do čovjeka kao najvišeg evolucijskog rezultata, a malo gledajući u nedavnu povijest - od 16 stoljeća na ovamo - i duhovne evolucije koja se sve više ubrzava. Frekvencija svemira raste, od jednostavnih atoma pa naviše, od jednostavnih organizama pa naviše, do čovjeka koji je u stanju već sad postići visoke frekvencije. Ta frekvencija i dalje raste i možda slijedi još jedan Big Bang koji će presložiti energije i nove vrste života razvijati, s još većim frekvencijama.. (Da ne ostanem dužna objašnjenje)

..."zgodano" napisano...ali samo to...bez obzira kad je neki životni oblik počeo egzistirati u geološkim formacijama nastavio je slijedeći prirodne zakonitosti...čovijek auch...ali onda je pokušao mijenjati prirodne zakonitosti isve je sjebo...nepovratno sjebo...

Virtuzno, nadahnuto, slojevito, intrigantno...
Više se ne usudim reći. Jedva čekam nastavak