Ručkić krčkić

Za razliku od ljudi, mačke izvrsno razlikuju pogibelj od prevladive opasnosti. Onog trena kad mački sine da bi mogla izgubiti sve svoje živote, u paket-aranžmanu, ona poduzima skokovite korake. Nema tu samozavaravanja u stilu "bit će bolje", "pa da vidimo" ili "svatko zaslužuje šansu"...
Zato su naš Prozorski i Plaha smjesta napustili poprište pokolja. Bilo im je žao stradalih, naravno, i Žuti je bio među njima, ali ipak... Nisu to bili bliski prijatelji. Laknulo im je što nisu bili s njima. Iako, malo je falilo...
Mačke se rijetko udružuju, osim u vrlo teškim uvjetima, a čak ni tada ne stvaraju čvrste stranke, nego labave, interesne koalicije. Nisu oni kao psi, koji vole jasne strukture i jasne hijerarhije, u koje stupaju uz slijepu odanost, čak i ako je vođa loš, sebičan i nepromišljen, i slušaju ga i prate sve dok se neosporno ne dokaže da je stari vođa čopora nesposoban; ili manje sposoban nego novi pretendent. Ne, mačke prvo dobro promotre situaciju i ako vide da čopor ima svojih prednosti, da vođa ima dobar program kojim će i njihovi interesi biti zadovoljeni, onda može.
Ali, za ulazak u čopor treba platiti ulaznicu: ženke mogu besplatno, ali mužjaci moraju dokazati da će pridonijeti. Ako ne mogu, predaju svoju ženku, a oni put pod noge. Jerbo ženke uvijek pridonose. Bar estetski. Prestižne su.
A Žuti je već odavno bacio oko na Plahu. Nije ju obrlatio samo zato jer je morao glasnim mrlaukom obavijestiti kvart da je sad on Gazda od kontejnera pred brojem 8, a kad je to obznanjeno i prihvaćeno, nije mu bilo ni nakraj pameti hraniti i njenog hofiranta.
Večer uoči pokolja bio je zakazan fajt: Prozorski protiv Žućana.
"Pobijedit ćeš", bodrila ga je Plaha.
Prozorski je samo trznuo brkom.
"Čak ako i ne pobijediš, nije važno, glavno je da ne podviješ rep", hrabrila ga je.
Prozorski je polizao šapu.
"Važno je da se ne predaš odmah", nastavila je. "Ako vidi da si borac, dogovorit ćete nešto, dat će nam bar malo za pojesti."
Prozorski se počohao iza uha.
"Trudna sam! Nemamo izbora", uzdahnula je.
Na to je Prozorski razrogačio oči. On OTAC?! Njegovi mačići?! Došlo mu je da zbriše istog trena.
Ali, kad je pogledao njezinu njuškicu, uzdignutu s tako puno vjere u njega, s tako puno povjerenja...
"Postoji bolje rješenje", odgovorio je. "Da?" napeto je iščekivala.
"Ljudi", rekao je.
Da, ljudi... Ljudi si laskaju da su mačke s njima iz ljubavi, da ih vole, obožavaju, ovise o njima, a onda se živo začude kad mačka odjednom preseli nekome iz susjedstva; ili se ljudi presele, a mačke jednostavno odluče ostati gdje su i bile. Ta je ljudska zabluda nastala zapravo zbog pasa, koji su ljudima sličniji po slijepoj odanosti i atavističkim preduvjerenjima. Doduše, ima i mačaka koje su pobrkale lončiće i ljude pa se ponašaju kao psi, obožavaju svoje ljudove, venu za njima kad ih nema, umiru od tuge kad ih ovi napuste... Umjesto da lijepo zapišaju krevet i nauče dvonošca što je red. Ipak, većina mačaka se pridružuje ljudima, onako kako bi se Hrvatska trebala pridružiti EU, a ne "ući", skrušeno i pod uvjetima koje je netko drugi odredio.
Prozorski je znao da se ne može vratiti svojem nekadašnjem ljudu i njegovoj "mački", glupoj alergičarki, pogotovo ne sa ženom i djecom na putu... Ali, ima drugih. Treba se samo malo potruditi.
I sad je to bio jedini izbor. Znao je, ljudi im neće odoljeti!

I ljudi imaju intuiciju, vrlo jaku, ali su je zaboravili čitati. Jer se zmazala egom.

(Jel to ona sad znanstveno ili neznanstveno?)

A je li to bitno?

Ne, nije. Tvoja intencija, naime, nije - ja te uvijek čitam kao pretencioznu štrebericu.

Hehe, sjećam se tvojih ranih nastupa na blogu: iscjeliteljica za životinje!!!

A elementarnog pojma nemaš. E, to je ono što mi se ne sviđa. Pretencioznost bez pokrića. Ne očekujem da svatko jako dobro poznaje svaku temu o kojoj piše, ali, blogati, daj malo skromnosti kad ne znaš.

I tak... Odoh sad. Mislim da ću popodne puknuti cijelu priču, do kraja, tak sam i na onom drugom blogu, zapravo sam izgubila zanimanje, ali je publika tražila pa sam je napisala do kraja. Sumnjam da će mi se sad dati razlamati na cjeline i svakoj smisliti naslov + naći slike.

Tvoj problem. No, ja zatrazim clanak o mackama u prvom licu, a ti ga objavis. Lijepo od tebe.