Životinjsko carstvo

Jooooooooooooooooooooooooj, prevodim nešto STRAŠNO dosadno!

Znajući da će biti dosadno, i da će zato dugo trajati, prvo sam odvela Dušku u veliki park na igranje.

U tom parku smo srele jednu gospođu sa sasvim (od rođenja) slijepim maltezerom, s kojim se Duška divno igrala.

A gospođa se sjetila da se nas dvije poznajemo odavna, još od 7. razreda osnovne škole, tj. ljeta između 7. i 8., kad sam išla u školu tenisa.

Što je zaista fascinantno, mislim to da me prepoznala, ali još fascinantnije je da je ona DRUGA koja me prepoznala iz tog razdoblja, i s tog mjesta, u zadnjih mjesec dana.

Obje prepoznavateljice su i meni bile poznate, ali meni je to normalno, ja kroz posao upoznajem 100+ ljudi svake godine, tak da svijetom već šeta nekoliko tisuća mojih bivših đaka, studenata, kolegica i kolega, a ja pojma nemam otkud ih točno znam, iako znam da ih znam.

U to doba sam više voljela mačke i imala sam mačka Marka, zaista markantnog macana. I kak su one uspjele povezati da sam ja ta mačkoljupka, a srele smo se dok sam šetala psa? Mislim, obje sam srela u šetnji s Duškom, jednu ljetos, ovu današnju danas.

Osim slijepog maltezerića, ova gospođa ima i jednu postariju retrievericu. Gospođa je prava, istinska životinjska dobrotvorka.

Ja nisam. Ja životinjce imam iz svojeg egoizma i zato biram zdrave, mlade i neoštećene.

Nemre mi sve u životu biti misija. Životinjci su moji sedativi i anti-stres terapija.

Da se razmemo: prethodne tvrdnje nimalo ne dezavuiraju istinske životinjske dobročinitelje. Naprotiv, drago mi je što ih ima! Ali, ja to ne bih mogla. Točnije: mogla bih, ali ne bih htjela.

Ali, hebga, onda i ti moji anti-stresovci omatore, počnu pobolijevati, i ja brinem o njima, zato jer mogu, iako ne bih htjela... Tak mi je bilo i s ljudima. Nisam htjela; ali sam mogla; pa jesam.

Evo, mačka i ptičica su već vremešne: mačka ima 9 godina, ptičica godinu manje. Ljetos joj je uginuo muž. Bojala sam se da će i ona svisnuti od tuge, ali jock, kupila sam joj novu krletku, nove igračke, premjestila je na novo mjesto, i viš ti to, od ucviljene udove postala ona vesela udovica!

"Znanstvena" kokoš je na onom pričljivom blogu pitala da zakaj vlasnici steriliziraju svoje ljubimce, a danas je implicirala da to ima veze s nekim našim, ljudskim seksualnim tabuima... Ma daj, stara, odjebi! Zaliži malo vlastite frustracije, a tek onda imaš neko moralno, praktično ili "znanstveno" pravo čeprkati po tuđima: kastriramo ih zato jer nam se ne da zajebavati s njihovom seksualnošću i potomstvom. Isto tako bi ljudi kastrirali vlastitu djecu kad bi iz jednadžbe uklonili faktor taštine, tj. širenja vlastitih gena. Jer, kome se to ZAPRAVO da? I kao da ljudi manjka na svijetu! Ma kakvi: mi smo gori od svake gamadi koju nemilice istrebljujemo.

Npr. lovom. Uz koji mora postojati i lovostaj, naravno.

Dušku još nisam sterilizirala, ali je sigurno da hoću. Možda joj priuštim jednu rundu majčinstva, ali za to mi se mora strefiti jako puno jako dobrih okolnosti: da se tjera u vrijeme kad ja imam vremena bdjeti nad njenom trudnoćom, kad imam love za eventualne komplikacije (npr. carski rez) i bedinanje štenaca (koje mogu smjestiti u onih nekorištenih 50 kvadrata stana), da ih imam živaca oglašavati i odgovarati na raznorazne upite ne baš uvijek pametnih, upućenih ili dobronamjernih eventualnih kupaca, a da, prodavala bih ih, jer cijeli taj vic dobrano košta, od veterinarske njege za Dušku, preko vet. nadzora za štence, prvog cijepljenja (koje je uvijek na trošak uzgajivača, a iznosi 200 kn po štencu), do kvalitetne prehrane majke i štenaca na neograničeno vrijeme, jer ti nitko ne jamči da ćeš malce zlifrati baš kad ih ona odbije od sise; a ako ih ne zlifraš, onda ih moraš još jednom cijepiti (opet 200 kn po komadu), možda i čipirati (ne znam koliko to košta, oko 100 kn po komadu), plus prostirke za pišanje, plus igračke... A ja sigurno ne bih štence dala bilo kome i po bilo kakvoj cijeni: koliko znam sebe, bar jedno bi ostalo s nama, a ostali isključivo u dobre ruke, i to vjerojatno po nekoj jako sniženoj cijeni - tek toliko da se pokriju troškovi.

Pa onda kjele, s onim kjetenskim bjogom "usvojite dijete!"... Ma daj, stari, i svi vi njemu slični, zajebi! Jebe se meni za gladne malce u Africi, isto kao i tebi, jebe se meni za gladne malce u Zagrebu, isto kao i tebi, može me dirnuti jedino netko koga osobno poznajem, i da, onda ću upogoniti svoje snage i resurse, ali ovako, na daljinu i općenito, blogme neću. Ako prirodna selekcija treba vrijediti za životinje, onda treba vrijediti za SVE životinje, pa tako i ljude. Ima nas previše. Jedina ISTINSKA intervencija u eko-sustav i jedina ISTINSKI KORISNA intervencija za održavanje kakve-takve ekološke ravnoteže podrazumijeva da se LJUDSKI ROD ne razmnožava nekoliko desetljeća. Npr., da pravo na rasplod dobiju tek ovi rođeni na današnji dan, i to tek u 30-ima. TO

TO bi zaista koristilo. Sve drugo - prenemaganje za marketing ili iz čistog brainwashinga.

(Eh, sad sam sigurna da će bloška droljica, unatoč aktivnom obiteljskom životu, smoći vremena da nekaj neizravno ovo moje prokomentira pogrešnom riječju i promašenom slikom, eksponirajući svoje zatomljeno i gotovo nepostojeće kržljavo "ja-ja-ja-bez-jajčeka" ;-)) )

(The Baba će opet o govnima u stanu, ili poput kjeleta, o napuštenoj djeci, zaboravljajući da je zapila pelinkovcem cijelu svoju lozu i sve eventualne usvojenike, a ako se toga prisjeti, npr. zahvaljujući ovom komentaru, onda će implicirati da sam ja popalila vlastiti blog s vlastitog blogera na blogeru.hr)

(Hehe, sjetila sam se kak je jednom slinila zbog te klinčadije koju povremeno čuva, uz cuganje, naravno, a mi navalili, pa daj, još ti možeš...! A ona veli, "Nema lovice!" i pritom pijano lamaće rukom kojom znakovito trlja palac i kažiprst. A boca pelinkovca 60+ kn. I ode tako bar jedna tjedno po kući, plus na čaše vani tko zna koliko. Paaaa, mislim da bi se skupilo bar za pelene. Ostalo bi, valjda, ćaća namirio.)

Nego, da zaključim, nije meni sve u životu neka "misija", a kamoli znanost - ma kakva znanost, meni je tlaka što se uopće moram dokazivati nekom stručnošću, tj. "stručnim radovima", meni je bitno da mi ne skaču po plafonu dok radim i da eventualno naprave neki milimetarski pomak prije nego što se stručno rastanemo - ja uronim u život, pa što bude! A kad prođe, eeeee, onda, ako mislim da je bilo važno, onda to nekak usustavim. U neku priču. Koju si pričam kad mi je teško. I zato ta priča nije "znanost", nego utješno osmišljavanje. Kao, uostalom, svima nama. Bili mi toga svjesni ili ne.

A sad idem jest! :-))

E,sad, na prve dvIje slike je macka, a na trecoj je rep u krletki, pretpostavljam da je ptica. Zakaj macka gleda u praznu krletku?

A zakaj tom repu ne das hrane? Hranilice su prazne

I tu mi fali poanta. Da je prvo rep, a onda prazne krletke, jos i ima smisla.

Cuj, prepoznavanje dobrih fotki ti ide jako dobro. Ali pusti se fotkanja...

I ti meni prigovaraš? Ccc

Eh, moja "znanstvena" kokoši, teško ćeš ti, ovako ćorava, stara koka, nabost ikakvu revolucionarnu spoznaju! Kao prvo, na prvim fotkama je u fokusu mačka, a ne ptica. Na trećoj fotki se ptica lijepo vidi, a blogme se vidi i klipić sa zrnjem, što je ujedno razlog zašto su hranilice prazne, jer su klipići ukusniji, hranjiviji i korisniji nego proso (tak potroši kljunček i još ima drvce za građevinske poduhvate).

I mogle bismo se mi ovak častiti unedogled bezveznim zamjeranjima, samo kaj se meni ne da: life's too short, you're too unimportant. Zato ukratko: mislim da si ograničena žena koja se rano zboksala u štreberske kalupe i njima zahvaljujući dosegla određene profesionalne uspjehe, a osobne neuspjehe. I sad ti nije jasno zakaj je nekaj dobro šljakalo u školi, a ne šljaka drugdje pa tražiš alternativu u doslovnom i prenesenom smislu riječi. Ne buš našla, uvjerena sam; ili možda nađeš nešto utjehe. Kajaznam. Ne usudiš se čačkati po sebi, zato stalno nudiš "usluge" tzv. iscjeljivanja i poučavanja drugih. Jer je to ono što bi ti htjela od drugih. Možda dobiješ. Ali treba ih skrušeno zamoliti. Ili pričekati stani-pani - onda se uvijek netko smiluje.

Haug! Ugodan ti dan, kao i svima ostalima, ja ću na počinak pa na tlaku.

Citas me kao otvorenu knjigu. Cuj, ali na trecoj fotki se ne vidi ptica dobro, sto god ti rekla. Da, kad uzmem povecalo vidim bar, ali daj malo i ostalih sjemenki, pa mlao jabuke, radica, moji vole kokice, naravno neslane

I nemoj slikati kontraliht. Tak ti se od macke, koja je navodno u prvom planu, vide samo oci. Da ima tamne oci, to bi bila konceptualna slika - " ono sto se ne vidi to je macka"

Aha, to i jest konceptualno. Ni macka ni ptica se ne vide, a to je zapravo prica o njima.. e, sad fakat moram upotrijebiti mastu