Životinjsko carstvo

jutro : )))
jojoj koji pogled : )))

kaj ima u svijetu pahuljastih zivotinja....
je duska dugouska spavala bez dude : )))

Bok, sikki!

Eto, taman ti ovdje dreknuo, Duška me odmah istjerala iz kreveta.

U kojem je spavala sa mnom, ali se puno ranije probudila. Pa malo okolo, onda hop u krevet, njuška u moju facu, jezikom po nosu, ono - "Spavaš?".

Inače dođe i mačka istjerivati pravdu (tj. klopu) iz kreveta, ali je imala posla sa sušenim smokvama koje sam sinoć dobila. Zamislila si je, valjda, da su opasni mišonje. Kad već (blogu fala!) nemamo pravih. Pa je jednog udavila u svojoj vodi, drugi je bio pod stolom, pod kredenc nisam ni gledala... Ukratko, u tanjuru je ostalo manje nego što se sjećam.

E, onda ti ja ustanem i polužmirečki si pristavim kavu u kafetijeri. Dotle ove dvije zaposjednu radni stol, na kojem su njihove poslastice, jer ušićare dok ja čekam kavu. Međutim, danas sam ih zeznula i uvalila se u fotelju u kuhinji. Čuda li pregolema! Potpuno su se zbunile.

No, konačno kava, konačno poslastice... Onako dezorijentirana, mačka me dočekala na tabureu kod trosjeda, tak da sam joj bacila komad njene klombase, a ovaj je pao pod trosjed. Obje su ga izvlačile van, ali izgleda da je mačka bila uspješnija.

Zato mi se Duška uvalila u krilo, da joj uvalim drito u usta, jel, da ne bih nedajblože promašila.

Za to vrijeme se probudila i papiga i počela rondati po krletci. Ima svega, i klope i vode, ali traži da uključim radio. E pa neće ići! Ne da mi se slušati gluposti i glazbu koju ne volim.

Sad su krznaši iščetkani i nahranjeni, Duška bi van, ja ne bih još. Meni se ljenčari. Sve polako. Eno je, ubija svog Ćurlikana, neku čudnu plišanu pticu dugog vrata i s ćurlikom u trbuhu.

Ćurlikan je kričavo zelen, a takav je i moj podvratni jastučić na trosjedu. Duški nikad nije palo na pamet da razvlači druge jastuke, ali ovaj joj je stalno na piku. I onda vele da su pesi daltonisti!

I tak... Još malo pa ću se pokrenuti, izvesti Dušku, otići po špeceraj, onda ručkić krčkić, jedan novi recept je na redu, jadranske lignje punjene blitvom, krumpirom i kozicama, ajd da probam i to, zato moram kupiti kvalitetno vino, a ne ovo za dvajs kuna koje uvaljujem u klopu i tanke bijele bevande. Dok kuham, cure se uvale u onu moju veliku kuhinjsku fotelju i sve budno prate. Ako mi nešto ispadne na pod, njihovo je!

Eh, da! Duška je jučer dobila novi jesenski kaputić: izvana smeđi tvid, iznutra narančasta karo podstava. Šivano po mjeri! Moram je uslikati, nek se divi i digitalna bratija :-))

Ovog vikenda, za promjenu, nemam prijevoda. Valjda zato jer se od srijede ne javljam na službeni telefon izvan svojeg radnog vremena.

Što potvrđuje tezu da nitko nije nezamjenjljiv. Naime, bilo je poziva, ali su se ljudi očito snašli i bez mene. Neka. Dost mi je. Ne samo navrh, nego i preko glave.