Ručkić krčkić

(Uslikala Cristina Mittermeier)

Ja sam vam totalno popušila Marxa i Engelsa i ono njihovo o otuđenom radu. Točnije, zaljubila sam se u pojam neotuđenog rada, onoga koji radimo s guštom i iz gušta, a pride si priskrbimo što nam treba, a ne treba nam nikakav opijum za narod, s time da sam pak taj pojam modificirala u konzumerizam kao novu religiju.

I zbilja, dost dugo je to meni uspijevalo tako privređivati za život, raditi poslove koji su mi predstavljali radost i užitak, iako nikad nisam voljela ustajati rano, ali sam čak i to uspijevala nekako zaobići, a samo sam 7 mjeseci u životu radila 8 uredskih sati, a onda to precrtala za sva vremena, a kad bi usfalilo love, sjetila bih se da idem doma u jedan i da ne moram gledati uvijek iste face s druge strane radnog stola.

Naravno, radila sam dobro, temeljito i brzo (prijevodi su vijek trebali za prekjučer!), i zato su me redovito nastojali iskorištavati. Nerijetko bi i uspjeli, jer mi je, naivki, imponiralo što me tako cijene. Ali, prerasla sam to kad mi se razbolio muž, kojeg su isto tako jako cijenili i nisu mogli bez njega ni noću, ni vikendom, ni za vrijeme godišnjih, a kad je zalegao, blogme su se sasvim lijepo snašli. Naravno, ni on ni ja nismo privređivali niš više zbog svojeg kvalitetnog rada, kad razumno pogledaš, zarađivali smo manje baš zato jer smo radili više i bolje od prosjeka. Pa sam ja skužila da sam najbolje plaćena kad ne radim gotovo ništa.

Međutim, nemrem vam ja tako. Od osjećaja magareće iskorištenosti još mi je gora dosada. Tak da opet radim puno i dobro, ali se pride žifciram što za to ne dobijem ne samo ono što bih htjela (a to nije puno, nisam ja neka potrošačica), nego čak ni ono što uistinu trebam. A još, kakti, imam dobru plaću u usporedbi s drugima iz struke!

I dok ja tako mozgam o smislu i besmislu svojeg trudbeništva, svijet se mijenja, prioriteti se mijenjaju, sve više su na cijeni instant-rješenja, o temeljitima i dugoročnima se čak ni ne sanjari, gase se požari, krpaju rupe, žude mir, spokoj, obilje i ljubav, a sve se to nastoji steći lukavstvom i na prijevaru ili iznudom, nije mi jasno kak ljudi ne vide nelogičnost takve težnje, moj posao je sve sličniji show businessu, ali, blogufala, tu i tamo vidim da ljudima fali napora, kad studentima dam izbor između nečeg zabavnog i lakog i dosadnog i teškog, nemreš bilivit, izaberu ovo drugo i s guštom to odrade i idu doma sretni što su se konačno malo konstruktivno pomučili oko nečeg... Rijetko se to desi. Ali se desi još uvijek.

Žifciram se jer me danas peče savjest zbog toga što sam Duški kupila kaputić za 150 kn, i Duški i Kafki tabure-kućicu za ljubimce za 200 kn, objema krevetić za pored peći za 150 kn, a sve je to (osim taburea), vjerujte, vrlo povoljno s obzirom na to kako se kreću cijene, a odraz u zrcalu mi govori da moram frizeru, na šišanje i farbanje, međutim, nema više, ispucala sam kompletan potrošački luft, ako ga je uopće bilo, jer još ne znam koliko će me točno koštati grijanje. Žifciram se jer sam premorena, jer sam cijelog ovog mjeseca zaista rintala, pošteno rintala, a vikend mi nije dostajao za odmor, iako sam preskočila temeljito čišćenje i nakuhavanje za pol tjedna, jock majci, bit će pljeskavice, jaja na oko i smrznuto povrće ili sir i vrhnje...

Žifciram se jer znam da život može biti bolji, da mi može biti bolje, da nisam lijena, da odlično funkcioniram kad nisam premorena, kad mogu raditi po svojem ritmu, kad su mi financijske brige tek treće ili četvrte na rang-listi frustracija, jer poznajem sebe koja je puna zanosa i ljubavi za svoju struku, koja obožava onaj trenutak spoznaje u razredu, ili rješenje klompave i nejasne rečenice u izvornom tekstu, onu ljubaznu, vedru, optimističnu sebe koja će s lakoćom razmrsiti svaku petljavinu... Ali, ta ja treba malo više uporišta nego stol na jednom jedinom stupu; jer, kad se taj rasklima, sve ode u materinu!

Umorna sam. Neću se danas pofarbati, neću pobrisati prašinu, neću napraviti ručkove niti pripreme za dva dana unaprijed. Pojest ću svoju pljeskavicu i ubit jokce do nastave. Koju ću odraditi solidno, ali ne izvrsno. OK, možda mi se izvrsnost omakne. Jer ta je grupa baš simpatična. A oni nemaju pojma što mori mene. Niti me gnjave svojim brigama. Aleluja!

Ah, kad bih se bar mogla malo više žifcirati zbog politike! To je čista socijalizacija, s istomišljenicima, of skroz, a ti su uvijek za dominantne stranke. Međutim, ja sam glasačica totalno manjinskih, jer mislim da jedino tako mogu prosperirati do kakve-takve snage.

Ili, da mi je život u vagini, pa stalno mozgam onak, puno-prazno, kad je puno, jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii, kad je prazno, ajoooooooooooooooj, kak napuniti... Jer to stvarno nije problem napuniti. Moja bi stalno bila puna kad bi mi to bilo presudno.

Ili, da me bar malo više zanima što misle drugi ljudi. Onda fakat imaš pune ruke posla, prilagoditi sebe, promijeniti njih, pozicionirati se, zajebati, odjebati, pojebati, prijebati, jebati... Ali, ne zanima me. Ne djelatno. Zanima me promatrački. I ne godi mojem raspoloženju.

Ljudi mi uglavnom trebaju da bih svoje probleme stavila na neku skalu općenitosti i onda procijenila koliko su veliki ili mali u nekom općem poretku stvari; ili izuzetni. Nerijetko su izuzetni, a u općem poretku stvari razmjerno zanemarivi. OK. To mi popravi raspoloženje.

Pljeskavica je divan izum! Samo se trebam sjetiti uzeti Peptoran. Evo, zgotovila je u Zepteru za 10 minuta, skup s nekakvim miješanim povrćem. Sad protisnem malo češnjaka, dodam dobrog maslinjaka i milina, moš jesti dok si reko seks!

Poslije posla moram u Interspar po kavu. Imaju odličnu espresso kavu za 18 kuna 250 g. I ukiseljene lukovice za neku siću. I panirani ementaler, koji volim maznuti za večeru poslije noćne smjene.

Evo, toliko od mene u ovom javljanju. Drago mi je što ste ga dovoljno zapazili da ga prijavite. Slika je najbolja, ali nije moje (ne)djelo. A ja se čist fino oraspoložila uz ovo čavrljanje + pljeskavicu :-))

Pozdrav! Ako si ljubiteljica jednostavnosti i prirodnosti...preporučam kombinaciju (1 čajna žličica) sode bikarbone i javorovog sirupa (3 čajne žličice) poslije obroka, koji ti izazivaju žgaravicu, nadustost ili bolove u želucu. Napomena: Važno je da soda nema tragova aluminija...a takvu imaš u svim Bio&Bio trgovinama. Čak i online možeš naručiti da ti dostave. Također...imaju i javorov sirup. Probaj....djeluje!!! )osim toga...soda čisti toksine po tijelu..pa je i zato zdravo koristiti je).... LP