Zapisi jednog zavodnika

Ne mogu više izdržati! Od strasti gorim! Stvoren sam kako bi strastveno ljubio i bezuvjetno volio, u mene je strast usađena vječna i besmrtna, moje biće je strast. Stoga, ''što je srcu mom svijet bez ljubavi''? (Goethe) Jedino što trebam u životu je da strastveno volim mišlju, osjećajem, dodirom i da mi ta ljubav bude uzvraćena... zar previše tražim? Svakim danom samoće mi je sve gore i moja vlastita strast me počinje proždirati, gutati. Zato tražim utjehu u strastvenom životu, ali nije strastven život ni približno isto što i strastvena ljubav. Kako da onda živim, kad jedini razlog, zbog kojeg sam stvoren, ostaje neostvaren!? Srce mi plače, duša me boli od osjećaja koje nemam kome iskazati, koji se samo nakupljaju u meni... osjećaja kojih je previše da ne bi patio. To sve zbog moje strasti, zbog moje enormne gladi za ljubavlju. Ta glad me ubija i izjeda me iznutra. Ponekad se tješim da to mora biti tako, iako i sam znam da to nije istina, jer JA sam ta neutaživa glad, JA sam strast, JA sam ljubav! Zato je ta strast nesavladiva, jer kad bih ubio tu strast, ubio bi samoga sebe. I nemam mira, niti ću ga imati, sve dok ne nađem takvu strast u drugoj osobi, sve dok ne pronađem ljubav... ljubav kao ja.

pROGUTAO JE.

Zašto moramo, kad smo tako bespomoćni i ispunjeni osjećajima, biti sami? Lutati ulicama misli, mašte, ideja sami... nepronađeni u tuđim očima...
Više me ni ovi ritmovi i melodije glazbe ne smiruju. Urlik u meni je glasniji od njih. Gdje uopće naći smirenje?
Nevjerojatno je kolko još ljudi isto luta svojim ulicama fatamorgana samo. Koliko ih drži taj urlik u sebi...

TEBI,koji ljubav želiš...
ja proljeće bit ću tvoga jutra!!!