Životinjsko carstvo

Hm. Izgleda da je najbolje vrijeme za barenje na Iskrici zorom ranom - poruke mi stalno sjedaju u sandučić.

A ne znaš koja blesavija!

A štaš, još se nisu razbudili, a sva krv im u kurcu. Mozak radi nasuho.

Sjetila sam se sad jednog tipa iz mojih davnih, početničkih iskričarskih dana - počeo me bariti ujutro, i nije bio baš sasvim blesav (predstavio se kao liječnik, ajmo mu povjerovati) i tak me bario do kraja radnog vremena, a onda si je zamislio da bi me mogao ševnuti usput do doma.

Ja sam valjda bila na godišnjem, ili prevodila nešto pa se usput s njim zezala. Elem, kad sam odbila usputnu ševu, gdin doktor sasuo na mene drvlje i kamenje, da kaj si ja umišljam, stara baba (onda nekih 7 godina mlađa nego sad, a i lagala sam za godine), kaj si ja mislim, da ću imati tak dobrih ponuda napretek?

A ja na blog (s njim mi se više nije dalo zezati) pa razmislim o takvim usputnim ševama te zaključim da ak sam stara baba koja više ne bude imala tak dobrih doktorskih ponuda napretek, onda mi je bolje da se ne kockam s vršnjacima, nego da si onak usput maznem nekog od brojnih gorljivih mladaca, jerbo je kvalitetna usputna usluga s njima daleko izglednija.

Na to se gosn doktor ipak ispričao na peveteu. Ajd, svaka čast, to je ovdje rijetka pojava.

Danas sam ustala zorom ranom jer sam zaboravila isključiti vekericu. E jebga!

A baš sam si guštala da ću dugo spavati. No, kad je vekerica odradila svoje, meni se više nije spavalo pa sam ustala. I sad mi se ne spava. I baš mi je lijepo što sve mogu natenane.

Trebala bih ispiti neke dvije kave, ali ne da mi se. Srećom, nisam niš čvrsto dogovorila. Danas samo JA.

Moje dlakave cure se razularile, imaju juriš po cijelom stanu. Pernata još kunja.

One instrukcije nedjeljom ću otkantati. Nemoguća susjeda mi je prekjučer opet zvonila na vrata (ta stalno vreba da vidi kad sam doma, pa onda po zvonu, jer zna da ga je teže ignorirati nego telefon), opet bi mrdala termin, opet je neka frka pregolema, a mala nije bila 2 tjedna. A izjava stoljeća "Sve zna i dobi jedan!". Hm. Paaaaaa, ja predajem skoro 30 godina i još nisam vidjela da netko tko sve zna dobije jedinicu - ako zašteka zbog treme, ili kajtigajaznam čega, dobi tricu, u najgorem slučaju.

E da, i sad bi mi ona uvalila malu danas ujutro. Nemere, velim ja, ispijam prijateljske kave. A u koliko sati, drzne se ova pitati! Ma da ne bi! Ulovila me u pauzi između predavanja pa se nisam usudila uzrujati svađom, ali mislim si ja, lijepo ću ja nju sutra pozvati i reći joj nek si nađe fleksibilniju čudotvorku za poduku kćeri. I nek mi više nikad ne zvoni na vrata. Žao mi je jedino zbog Duške, jer ona stvarno voli njihovog psa, ali ja ga ne volim: neodgojen je, kako u kući (zapišava, a dovoljno je star i velik da visoko digne nogu), na ulici niš ne sluša, prelazi ulicu kako mu dođe, a glupa gazdarica, kad joj velim ajmo u park gdje ih mirno možemo pustiti, eeee, ne bi ona, njoj je netko rekao da tam susjedi svašta bacaju... Pa dobro. Onda nek auto trkne tvojeg psa. Ja svoju čuvam.

Dobro jutro! :)

I tak, danas ću vjerojatno okupati Dušku, i to mi je sve od obaveza. Milina! Naravno, inbox pun studentskih radova, ali njih ću kad započne radni tjedan. Ponedjeljak je dan za rad, jel tak? Vikend je za odmor.

Bok, ivanschichice! Otkud ti? :-))

Ošla iva u političarke! Jooooj, ne kužim kak se ljudima da prežvakavati takve jalove teme...

Ajd kad to rade vikendom, ali jebate, kad god zirnem na Iskricu, u svako doba RADNOG dana, evo ti ovdje pasioniranih političara i razvlače žvaku unedogled. Znate kaj, ako oni uz posao za koji primaju plaću imaju toliko praznog hoda, onda bi trebali raditi na pola radnog vremena ili preuzeti još neki posao. I eto ti uštede!

Hej, vega :) Šta nije ideja sa kolačićima nenadmašna? "Posjetite Hrvatsku, zemlju kolačića za veliki odmor"... i onda malim slovima "... čak i od politike"...

Ps. Vidjela sam ti Dušku na fotkama, premekana je :)

Mene ti taj "veliki odmor" podsjeća na školu. A kolačići na "tracking cookies". Ja bih napisala istinu: "Posjetite Hrvatsku, zemlju zabušancije!".

Je, Duška je stvorena za taktilnu ugodu :-)) Uostalom, havanezere zovu još i "svileni bichoni" :-))

No, razbudih se ja polako... Sad ćemo Duška i ja u šetnjicu, pa ja možda malo odjezdim na plac, za ručak riblja juhica, poslije ručka opet šetnjica pa onda izvaljivanje... Ili bilo što drugo što mi padne na pamet. A sad mi ovo pada na pamet. Bum vidla :-))

Druga Jamajka :) Valjalo bi proučiti, pa moguće i primijeniti njihov gospodarski sistem u potpunosti ;) Koliko se iz medija da naslutiti, kod njih ovakvih nakaradnih previranja nema.

Velim ja, s kolačićima u svjetliju budućnost..

Ugodan ti dan, vega :)

dobro jutro

znam da gorite od znatiželje, pa eto za sam početak javljanja valja ponajprije reči, vjerar je stao.

Oblačno je onako, mjestimice do djelomice, pa makar što to značilo.

Izgledno je da bih poslije podne mogao na lignje, i samim time
poduzeti nešto za vlastitu opstojnost.

Četiri lignje, vreća krompira, deset komada kruha i osam ljudi može tri dana preživjeti.

Možda bi ipak bolje bilo pričekati da me spasi koji političar.

Što znam, lagodnije je uz lap, fino iz topline domeka svoga čekati
kako to u bosni znaju reči sadaku.

Ipak ću se pokušati pobrinuti za sebe, jer mi je malo neugodno
vječito alibi za svoje frustracije tražiti u drugome.

Moram priznati da se pomalo bojim tih zlih, pokvarenih i
prema meni izrazito nesklonih političara.

To nikako nisu ljudi iz našeg okruženja, dio nas, naši rođaci, tetke, ujci.
To su ziher neki izvanzemaljci koji su nas zatekli na spavanju pa nas okupirali.

Mi svi marljivi, nadasve pošteni, izrazito sposobni, eh i da nam je samo
šansa i mogućnost slobodnih izbora pa da ustoličimo nekoga od nas.

Livade bi procvjetale cvijećem u boji, dimnjaci tvornički ispuštali bi crni gusti dim,
ozarena masa radnika u radnim odijelima i sa šiltericom plavom radosno bi srkala
plućica na kiselo u radničkoj menzi.

Banke bi bile naše, i samo naše, baš kao i Hrvatska poštanska banka koju
bezuspješno pokušavamo nekome utrpati, ali nitko neće. Valjda stoga jer nas mrze,
a možda i zato jer smo ju zahvaljujući našem prebogatom iskustvu na svjetskim
financijskim tržištima učinili presofisticiranom pa je nitko drugi ne može voditi osim nas.

Onda bi lijepo te banke davale koliko i kome treba. Velike bi bile tvornice,
neke bi imale i tri smjene. Nije uopće važno što bi radile, nije važno može li
se prodati što proizvedu, važno je da imamo banke koje bi nam dale naše novce.

Tako bi mi živjeli sretno i jako dugo, zdravi, lijepi, pametni, poprilično bogati,
jer zaboga mi imamo resurse, ali fakat čudo jedno od resursa. Samo kad nam
nebi nametali te proklete političare koji pojma nemaju, i koje nam netko dovede da nas
oglođu do kosti.

Vidjeli bi oni jadnici u zemljama veličine poput naše, Švedskoj, Norveškoj, Finskoj i još par njih.
Jer što znače njihovi jadni resursi u toj šačici ljudi naspram naših resurasa. Da i oni se blesavi kakvi
jesu još nisu dosjetili da moraju imati svoje banke, nego ih okupiraše kapitalistički dušmani.

Mislim si ovako da uopće nije previše bitno izgraditi dobar, stabilan sistem,
a time i povoljno poslovno okruženje, nije bitno biti marljiv i gotovo cijeloga života
usvajati nova znanja i vještine, jer tehnologija ide toliko naprijed da danas naučeno
već za samo par godina treba upgrade. Ne nije to bitno, bitno je da netko od nas bude političar
jer svi drugi su lopovi, nesposobnjakovići, potpuni amateri sa nezajažljivim ambicijama.
Izaberimo sami sebe, i eto livada sa cvijećem u boji.