Ručkić krčkić

Ne samo ovdje, svugdje. OK, u nastavi se malo potrudim, tak je lakše preživjeti, ali društveno - jock. Nakon dugo, dugo vremena u kojem bi mi naslovna tvrdnja bila najgora uvreda, konačno sam izvukla nos iz vlastitog pupka, pogledala oko sebe i zaključila da ne želim biti zanimljiva. Nemam zbog koga!

Moj svijet se spokojno obavio oko mojeg doma, mojih ljubimaca, one šačice prijatelja (a to su oni s kojima spokojno mogu biti dosadna do mile nam volje). I moje komocije. Da, dobro ste pročitali, besramno napisah: KOMOCIJE. Koju mnogi, baš zato jer je ne prikrivam izlikama i izmotavanjima, smatraju (pre)golemom, a ja bih rekla da je sasvim umjerena, osobito u usporedbi s tuđim komocijama; tim prije što ja za svoju imam i prilike i pokrića, za razliku od tih nekih usporednih i prikrivenih, ali meni zamjeračkih.

I tak, pomalo mi je komično što sam prešla cijeli taj teški, zavojiti, ponekad opasni put od idealizma, praktičnih pokušaja praktičnog mijenjanja svijeta, pa onda bar mijenjanja bliske mi okoline, preko mijenjanja sebe da bih što bolje mijenjala sve i svašta oko sebe do evo, konačno epifanije: ma, jebe mi se! Ne doslovce, bar ne u ovom kontekstu, i nije baš da mi se sasvim jebe, uh, uzjebem se ja kad nešto ugrozi mene, moje ljubimce, moj dom i moju komociju, pa i prijatelje, iako ih mudro biram po kriteriju "mogu se oni pobrinuti za sebe", ali ajde, prijatelji smo, zbog njih ponekad ne odspavam baš onda kad bih htjela i ponekad slušam uistinu jako, jako dosadne ispovjedi ili totalno nerealne zamisli... i pregrizem riječ uvida. Pustim.

I kad bih bila u prilici dijeliti savjete, npr. unucima, jer mislim da za djecu nikad ne bih imala smisla, ali to gostujuće, neobavezno sudjelovanje u oblikovanju neke mlade osobe mi ne bi bilo sasvim mrsko, rekla bih im da uvijek odrade točno onoliko koliko je potrebno da bi imali mira za svoje osobne interese i komociju: ni manje, ni više. I da uvijek slažu koliko im je trebalo da odrade obavezno, neka kukaju i prikažu to kao nešto jezivo teško. A za svoje osobne interese i komociju neka upogone sve svoje snage, sve darovitosti i svu bešćutnost koje posjeduju. I da na svijet gledaju kao na kuglu koja se drži skupa skrpana prozirnim selotejpom, štoćereć, nije baš čitava, a ni ne mora biti. Sve NA svijetu je prozirno; ali, i mi sami smo u njemu.

A onome tko mi je rekao da je riblja juha brza jelo rekla bih nek si je drugi put sam kuha, ali bih oprostila, jer nije meni ovo prvi put, ali svaki put zaboravim koliko se zapraf treba zajebavati. Je, kuha se 15-ak minuta, ali prije toga čistiš, rezuckaš, poslije toga procjeđuješ, čistiš, pasiraš, a klopaš, sve u svemu, 10 minuta. I to polako.

Valjda je svijet (ipak!) lijep zato jer ponekad ponešto i zaboravim. Npr., kak je riblja juha DOBRA. Unatoč svemu.

Nemam neki pametan komentar na sve ovo ali imam osmijeh :-)

po slici mi se učinilo da će tema bit nešto o molitvi ;))

dobar tek!
meni je najbolja goveđa juha!

ukoliko mogu tu komociju prevesti kao zadovoljstvo, a mogu, zašto nebih mogao, onda se slažem

Eh, bok svima! Duška i ja smo degustirale juhu - odlična je :-))

Ema, ajmo reć da je moja komocija moja religija ;-))

Krel, jebeš komociju bez zadovoljstva, kaj to onda uopće može bit komocija?

Slobodarice, lijepo je pozdraviti osmijehom, uzvratni je tu, ček, evo ga (morala sam prvo grcnut malo): :-))

Je, stari moj, nakon onog nekog kapitalca kojeg si smazao neki dan, uopće me ne čudi da ti je goveđa juha aman-taman!

meni su to gotovo sinonimi, bareb čitajući tvoj blog. Očito si zadovoljna, a to bi trebalo biti to.

Zadovoljna sam zato jer sam komotna, krel: ne podređujem svoje zadovoljstvo tuđem, niti kurtoaziji, a samo kad moram, podredim i jedno i drugo obavezama. Kad ne mogu biti komotna (neko duže vrijeme), blogme postanem vrlo nezadovoljna!

Idem sad Dušku prošetati. Evo, s njom nisam baš jako komotna, ali to je opet izbor: jest da bih se ja sad najradije izvalila pred telku, ali njena sreća mi pruža više zadovoljstva nego telka. Pa ću prošetat. A onda telka. Ili ćorka.

(A imam i nougata!)

E, da, usput: PIŠITE REKLAMACIJE svojim dostavljačima TV signala! Evo, ja si isposlovala nižu cijenu, ali treba svakog mjeseca napisati prigovor, naravno, ako je prigovor na mjestu, a moj jest. Pedeset kunića manje! Nije da me ne veseli :-))

čeprkam po lignjama, zadovoljan iako još nijednu ulovio nisam. Najviše sam zadovoljan jer ne moram.

ja im prvo moram pisati zahtjev za preseljenje. Plaćam a ne koristim.

taman sam htio neštopametno tipnut kad udari ljignja i sjeba mi misao