Bjorn Asabrag

I tako,ja najveći ševac svih vremena,vratih se jutros iz Pariza.Sletjeli smo na aerodromu Lučko.Pilot je bio izuzetno uslužan.Imao je oko tri stotine kila pa mu stoga nije trebalo kopilota.Uspješno je manevrirao zračnim prostorom a kokpit je pod njegovom težinom bio izrazito stabilan,svakako pri sletanju.Doduše,uslijed njegove težine,avion je imao stalnu tendenciju poniranja pa mi se jadni Bucko žalio da konstantno triba držati kormilo aviona,kako se nebi prije vremena spustija na tlo.Usput smo skrenuli i spustili se do Beča,jer je Bucko naglo ogladnio te mu pao šećer a što se nebi povoljno odrazilo na daljnju sigurnost letenja do Zagreba.Nakon skromnog dorućka od četiri kile hot-doga i jedne pizze,nastavili smo put Zagreba.Imali smo još malo vremena do laganog slijetanja na kraju puta.
Posao u Parizu je obavljen kako treba i bio sam vrlo zadovoljan kao i ostali poslovni partneri.To smo proslavili u jednoj vili na periferiji uz vrlo lijepo društvo,kako dolikuje nakon zadovoljavajuće obavljenog posla.Vrlo ugodna atmosfera uz prigušena svjetla i nadasve romantićnu muziku.Kao na svakoj dobroj proslavi,bile su prisutne i poslovne partnerice vrlo decentnog izgleda.Zapeo sam jednoj od njih za oko pa smo nakon kratkog razgovora nastavili sa izmjenjivanjem uzajamnih draži.
Vrlo romantična većer,protkana erotskim nabojem koji je lebdio u zraku.Ah,ti francuzi,doista znaju napraviti atmosferu za svoju klijentelu.Nikada nisam sumnjao u njihove sposobnosti kada bi trebalo zadovoljiti svoje poslovne partnere.Neću vam sada prepričavati sve pojedinosti i detalje,s obzirom da sam ozbiljan poslovni čovjek.A i takve se stvari ne prepričavaju u poslovnom svijetu,dakako radi konkurencije.Takve opise prepuštam najinteligentnijim blogericama,ako uopće imaju što za prepričavati.
Na aerodromu me već čekala moja vozačica u limuzini kojom me odvezla prema hacijendi u kojoj obićno obitavam nakon uspješna puta.Kako to biva običaj u francuza,nisam se odmah istušira da nebi izgubija opojni miris erotične dame koji se osjećao sa moga prekrasna tijela.Umoran i zadovoljan,zaspao sam u svom francuskom krevetu uz asistenticu za sexualna pitanja,kojoj je ovaj puta bio zadatak da me nitko ne uznemirava dok spavam.Eto,toliko za sada iz mojeg skromnog života.Znam da bi vas zanimalo i više od toga ali ipak,trebamo se držati nekih diskrecijskih pravila.Hvala na pažnji,budite mi lipi i snažni.


Link

je li bila mulatkinja neka? :)

Bjelkinja.

a da, oni ne vole dotepence :)

Istina,unatoć velikoj raznolikosti,
svak se drži svojih.Puno je arapa.

e, kad sam bio tamo ('90-te),
crnci su htjeli pomoći mi da nadjem neku ulicu
(iako ih većina nije znala engleski). Bijelci-samo
se zabulje u mene kao da sam poludio, i prođe-ni meee ni beee

Istina,crnci su izrazito dragi i susretljivi,
unatoć predrasudama koje nemaju temelja.
Moram poći,ugodan vam dan,au revoir...

ugodan i tebi
ne znam, možda su bili gangsteri,
ali htjeli su pomoći