Životinjsko carstvo

Joj, evo baleta!



Ovaj je pomalo avangardni:

(korisnica dolazi u diskretnoj pratnji zvuka satelita :D)

Dobro jutro, Vega!

hihihi, prva pomisao mi je bila:
kako GA JE odalamila :). Jutro

Bok, deca! Kakstekaj?

Iva, jesam li ja to jučer dobro iščitala: i ti si jedna od mojih brojnih iskričavih inkarnacija, jel?

Disagree, hebga, svatko asocira po nekim svojim mentalnim obrascima ;.))

Je. A i ti isto opanke furaš. Tek toliko da znaš :)

Jock, Ivo, mene nose na rukama! ;-))

A ja u perju :-))

Čajkovski u pozadini...

Sve građanski decentno, uz štih moderne urbane dekadencije.

Jedino publika tu i tamo zaplješće na pogrešnim mjestima.

Valjda nisu bili Muzička omladina, nego su nedjeljom išli na vašare.

Petkić... Ne moram na posao danas. Ne moram do ponedjeljka predvečer. Milina!

Doduše, u inboxu 19 zadaća, u ladici 29 testova, online 40 za još jednom provjeriti i upisati ocjene.

Nekim čudom (ma, čudom: svojom nevoljkom marljivošću!) sredit ću ja to. Ali ne danas. Danas se luftam.

Ne znam jel mi bolje ovako, ima dana kad se satrem od posla, onda opet ima dana kad ne moram ništa, a sve to zbrda-zdola, bez ikakvog ravnomjernog raspoređivanja... Sad mi se čini da bih radije svaki dan radila pomalo nego ovako, spazmodički, ali kajaznam, ima i ovo svojih čari.

Dvaput u životu sam imala uredski posao i oba puta sam zbrisala glavom bez obzira. Dakle, nije to za mene. Em sam prebrza, uglavnom obavim svoje već u ponedjeljak, a onda se danima dosađujem i čekam da sporiše odrade svoje, em ne volim biti zatvorena negdje samo zato da me vide šefovi kak kakti delam. Vjerojatno bih i ja non-stop iskričarila; vjerojatno bih bila ne samo ovdje, nego na masu sajtova.

Ma, ne bih! Predosadno mi to. Vjerojatno bih čitala e-knjige ili nešto slično.

Nego, zanimljivo mi to kak lokalne ludare i gluperde zamišljaju strukturu mojeg vremena: očito zamišljaju da ne radim niš pod kapom nebeskom nego vršljam ovuda pod raznoraznim nickovima. A lovu sam, valjda, naslijedila.

Da bar jesam! A da jesam, fakat ne bih vršljala ovuda pod raznoraznim nickovima. Ja sam jedinica, odmalena si znam sama osmisliti vrijeme, i iskreno govoreći, sama sa sobom se redovito dobro zabavim. Zabavim se ja i u društvu, ali ne redovito, nego tu i tamo, kad mi se posreći.

Ponekad si mislim da ovdašnji (lako)vjernici nikad zapraf nisu doživjeli ozbiljne kušnje, inače ne bi pridavali toliko važnosti očiglednim nevažnostima.

Jučer dok sam tražila onaj odjeb, a nisam čitala sve, jer sam znala otprilike koji datum trebam, uvidjela sam što se sve meni izdogađalo unatrag samo dvije godine, i kako mi zapravo nije ni bilo jasno koliko je sve to ozbiljno, ali nosila sam se nekako s tim, mozak mi je stalno bio u troubleshooting modeu, pas je pišao i srao po kući, lova je curila na sve strane, grijanje je crkavalo, umrli su svi meni bliski, što srodstvom, što mentalnim sklopom... Majketi! Pa ja sam junački odživjela taj komad svojeg života! A blogme i sve prethodne.

E da, a usput sam hodala po pregledima, tražili mi rakove. Ma, milina jedna.

Viš, zato volim blog; i zato ne brišem zapise (iako ih više nemam volje spremati na hard): malo odvrtiš unatrag i svašta ti postane jasnije. Misliš da se sjećaš, ali zapravo ne pamtiš osjećaje, ne pamtiš sve detalje, ne kužiš koliko toga je bilo tapkanje u mraku... Zapamtiš samo izlaz.

A usput se ovdje relaksiraš. Zakvačiš se oko nečeg nebitnog s nekim nebitnim i još malo izoštriš taj svoj troubleshooting mental mode, ali se istovremeno odmakneš od stvarnog problema i poslije ga cjelovitije sagledaš. I riješiš.

No dobro, dosta sam se ovdje relaksirala, vrijeme je za konkretna rješenja: Duška, dućan, malo pospremanja, a poslije bumo vidli. Možda čak i neki balet pogledam! ;-))

ma ti si meni super...:))