Ručkić krčkić

Odjebah nemoguće susjede! Ahhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh... Milina!

Dakle, obavim ja sve što se trebalo/moralo, uvalim se u spavaćicu i šlafrok, izvalim na trosjed, uz ruku mi čaša vode, kutija cigareta, pepeljara i dva prutića s kesten-pireom i šlagom, usmjerim daljinac na telku, pronađem snimku Hitne službe i taman se ufuram, kad ZVRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR na vratima. Znam, il su reklame, il je susjeda, a vjerojatnije je ona, jer reklame dolaze ujutro. Ne trzam, ali već me frlji u želucu od bijesa, jer nije da nisam rekla, nije da nisam objasnila da to što sam doma ne znači da sam na raspolaganju, pa zaboga, ja radim od doma, a i kad ne radim, ja sam DOMA, jebemu, valjda se ne moram pravdati zbog toga kako u svojem domu provodim svoje vrijeme.

Odgledam ja ER, uključim Housea, fino zaspim pod Houseom, ZVRRRRRRRRRRRRRRRRRRR, opet ona. Opet izignoriram, ali jebiga, sad me definitivno razbudila. I definitivno me boli želudac od bijesa. Da još jednom napišem što sve s moje strane ne štima u tom odnosu:

- Rekla sam da klinki mogu pomoći instrukcijama samo ako su redovne i ako piše zadaću - nisu redovne, ne piše zadaću, ali od mene se zatražilo da joj JA napišem zadaću!
- Ponudila sam tri termina, od kojih je ispalo da mala može koristiti samo jedan, nedjeljom ujutro; svejedno, kad god bi oni da mala dođe, što srećom i nije tako često, evo ti njih meni ZVRRRRRRRRRRRRRRRRR po vratima, i to s idejom da bi ona došla u nekom desetom terminu, premda je odavno objašnjeno da su moguća samo ona tri s moje strane, a samo jedan po rasporedu njihove kćeri; Iako mi zvrndaju po vratima i sasvim bezveze
- Npr. da se svrati informirati o maloj ili izventilirati svoje manije proganjanja (navodno mala ima kolce jer njih "proganja sustav", iako sam ja stekla dojam da mala ima kolce jer joj se živo fućka za školu), a pride povede i psa, koji ima 12 mjeseci i fino digne nogu pa mi zapiša: kožnu fotelju, ratan trosjed, orijentalni štofani tabure, novi tepih, stari tepih, novi linoleum, stari linoleum i parkete. Pride ima buhe, koje ova tretira otopinom octa, štoćereć, makne ono što je onog trena na njemu, e da bi sve one koje trenutno nisu bile na psu iz njenih tepiha i namještaja opet skočile u krzno, dopeljale se na njemu u moj stan i onda na moju krznašicu.
- Prije mjesec dana su me histerično nazivali pet puta zaredom (!!! - Mislim, gdje je tu logika? Ajd pet puta u rasponu od pet sati, to bi još i imalo smisla.), ja popizdila, odlučila ih otkantati, onda ste mi vi ovdje na blogu dali za misliti da možda nisam bila dovoljno jasna i dovoljno čvrsta u postavljanju granica, tak da sam sve iznova objasnila i naglasila da mi treba poslati SMS - NE zvoniti na vrata i NE zvati pet put zaredom, NE gledati kad mi gori svjetlo, jer upaljeno svjetlo NIJE signal da sam njima, ili bilo kome drugome na raspolaganju.

I danas, evo opet! Prije pol sata je opet bilo ZVRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR, ZVRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR, ZVRRRRRRRRRRRRRRRRRR, histerično, otvorim prozor, ona dolje sa psom! E, nećeš! "Ne možeš mi tako zvoniti na vrata, danas si me dvaput probudila", rekla sam, a ona počela trtljati "Pa gledala sam koliko je sati..." "Ne", rekla sam, "nema veze koliko je sati. Ja sam lijepo zamolila da mi pošaljete SMS kad me trebate. I zato sad mislim da je najbolje da nađete nekog drugog za instrukcije". I fino zatvorih prozor.

AHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHhhhhhhhhhhhhh.

Više me ne boli želudac. Cijela ta jebada zbilja nije bila vrijedna ono malo novaca. Niti dobrosusjedskih odnosa. Pa živim tu pola stoljeća, nit sam ja ikad ikoga smetala, nit je ikad itko mene. A međusobno si pomažemo, susjed-kirurg mi se sam ponudio, susjeda iz dvorišta došla pogledati što je sa mnom kad je stari pas zavijao, susjedi su mi nosili taj trosjed od ratana i odvozili šutu ljetos, posuđujemo si i/ili poklanjamo stvari kad nekome nešto zatreba... Ali ovi su zbilja zabrazdili. I onda njih netko "proganja"!

Naravno, deklarativno su veliki "građani", ono, kultura na visini, i naizgled nisu nekulturni, ali za mene je ovakvo ponašanje zaista nepristojno. Mislim da ništa od gore navedenog nisam JA trebala objašnjavati, nego da ništa od gore navedenog kulturnoj osobi nije trebalo ni pasti na pamet.

I tak... Sređeno i to.

Ajde.
Svjedoci smo da si im pruzila priliku.
:-)

Ma baš su me nasekirali!

Kaj je najgore, sad se moramo izbjegavati kad šetamo pese. A ovi ludi jedno za drugim. Svejedno, već sam je i prije izbjegavala kad sam čula za ocat, a ne Frontline ili nešto slično.

Ma, sad si malo vrtim film unatrag: muž i ja smo susjedi cijelog života, a nikad prije se nismo družili izvan "dobar an" - "dobar dan". Nije bilo čak ni "kaksikaj". A onda, umre moja stara, a oni odjednom posvuda oko mene.

Prvi alarm mi se upalio kad su počeli trashati moje druge susjede, one iz zgrade, da kak ti imaju tak puno love, pa kak su antipatični... A nisu. OK, dopuštam da su takve prosudbe subjektivne, ali meni su ti ljudi sasvim ugodni, nemam s njima nikakvih razmirica, a imam suradnje. Pa mi je sinulo da su ovi morti ljubomorni kaj ovi imaju love.

Onda ih je jako zanimalo moje imovinsko stanje i kak ja izlazim na kraj sama u tom velikom stanu; kad su skužili da je odgovor "na jedvite jade", postala sam im jako simpatična.

Mislim da je u njihovom pristupu čak bilo prilično altruizma, iako sam otpočetka ja njima činila usluge - poklanjala stvari, podučavala malu zabadave - kao, sirota, sama... Ali, jebiga, ako sam sama, ne znači da sam sirota i da mi netko treba organizirati vrijeme po svojem nahođenju.

Kao da si ja ne bih mogla dofurati nekakvog prdonju, pa njegovu djecu i unučad, kako napisah neki dan, i fino si ispuniti kuću. Da mi je do toga. A blogami nije, ni najmanje: ako išta cijenim u svojem životu, to je baš ta moja sloboda da si ugađam, da se organiziram kako mi paše, da nikome ne polažem račune, a kad se zaribam pa se moram sama iskoprcat, e hebga, ne idem ja k njima, niti sam ikada išla, niti bih.

Da sam muško, ne bi im palo na pamet zvrndati po vratima kad vide svjetlo - mislili bi, možda mu je neka doma, možda ševi, možda se sprema za ševu... Ja na to nemam pravo, očito. Valjda im ne padne na pamet niti da bih mogla biti u kadi ili na zahodu - ima da se pojavim kad oni pozvone!

E, da, a kad sam posumnjala da se Duška tjera i rekla da je neću pustiti s lajne, reakcija je bila joooj, kak bi ona voljela da njen malo pofukne... Pa kad je vidjela moju facu, onda se malo korigirala i rekla da je to seksistički, ali kaj može, tak si misli i za sina, ali za kćer ne.

Ma, zbilja su ljudi naporni... I zbilja, što više imam kontakta s ljudima, sve više cijenim svoje životinjce. Znaju i oni biti naporni, ali znaju itekako poštivati granice. I ne treba im niš unedogled objašnjavati.

I tak. Sad sam se fino ispucala. Još maznem svoju ajnpren juhicu i pogledam kaj se još snimilo na telki. Za danas mi je ljudskog društva dosta. I opipljivog, i neopipljivog.

očito-premalo para u odnosu na obaveze
neka si ih se riješila-i ja sam znao odje...
inst koje nisu "štimale"... ln