...

Nepomazana


Zanijekat ćeš me svake večeri
Dok skidaš čarape
i čeprkaš između prstiju
to je obična automatska radnja:
ipak bi trebalo oprati noge

zanijekat ćeš me još nekoliko puta
dok lutaš ekranom i gledaš šarene slike
poslije ponoći, u nesanici,
i čitaš riječi za koje bi žarko želio
da prestanu biti tako poznate

probudit će te prostata
baš nekako u doba prvih pijetlova
primit ćeš u ruku svojeg ukvasalog pjetlića
i zanijekati me
ta to je samo proradio bubreg

na prvu zvonjavu vekerice
uzet ćeš prve riječi, nizati ih
i zanijekati da si ih slagao, prevrtao
dlanom gladio, iznosio iz svoje utrobe
kao tople kruščiće meni za doručak

dok hodaš ulicom okrenut ćeš glavu
od boja koje te okružuju, zanijekat ćeš
da baš takve postoje u mojim očima
žuriš i nemaš vremena,
posao, sastanak, bivša, buduća...

ne brini, nikad nećeš visjeti naopačke
zbog svojih grijeha, zanijekati mene,
nepomazanu, to je bar lako
kao oprati noge, isprazniti mjehur, pojesti doručak
i naručiti eskortnu pratnju s dobro poznatog broja