Ručkić krčkić

Jesam li vam rekla da će i gliste doći na red? Ufff, ponekad se zgrozim koliko budem u pravu!

Ovak, isprike su (po meni) OK u dućanu, kad nekog slučajno trkneš, u tramvaju, kad nagaziš, ma, u bezbroj situacija kad zaista nehotice nekoga malčice povrijediš ili zadreš u njihov osobni prostor; i na poslu su OK, ali one osobnije, promišljenije, uciljane točno na prekršaj, a ne na neku opću sferu sadašnjeg i budućeg detanta, jer hebga, u takvom kontekstu nikad nemreš sasvim iskreno naumiti i obećati da neš opet; jer vjerojatno hoćeš i jer su ti vjerojatno vlastiti interesi važniji od tuđih.

Traženje oprosta od ljudi s kojima smo duboko isprepleli živote također ima smisla, iako je egoistično: ljudi oproste kad su prekršaj ili ogrješenje o sebe apsolvirali u sebi, kad su za to spremni, ali ajde, iskreno kajanje može ubrzati proces. Koji nije lak: trebaš se ti onak zbilja pošteno suočiti sa sobom, razložiti si zašto te nešto povrijedilo, zapitati se je li posrijedi neka tvoja preosjetljivost ili je ona druga osoba zaista prekoračila granice tolerancije, pa ako jest, zapitat se zašto, jesi li pravovremeno te granice pokazala, je li znala da su tu, je li nakana bila zlonamjerna prema tebi ili naprosto egoistična, bez želje da se tebi naudi, nego ono, da sebi nešto pribavi... Ima tu puno toga. I na kraju ti se treba ukazati neka osoba koja je sasvim slična tebi, sasvim prihvatljiva, ali je pogriješila i povrijedila, a i ti si, puno puta, i možda baš nju, vjerojatno jesi, i nekak spontano prijeđeš preko svega, ne boli te više, ne drži te u ropstvu zamjeranja, i moš dalje, s tom osobom ili bez nje. Jer oprost NE podrazumijeva da ćemo nastaviti s nekim tko nas opet može jako povrijediti; ili da nam se ta osoba i dalje sviđa. Opraštamo ZBOG SEBE, ne zbog prekršitelja.

Ja sama nikad nisam tražila oprost, ali sam triput oprostila. Onak, korijenski, kak sam maloprije opisala. Ispričavam se često, čak i štoku kad se u brzini okrznem o njega, ali zapravo mi je svejedno, to mi je čist automatska reakcija i ne očekujem da je netko jako zamjerio, niti da će moja isprika dovesti do nekog preokreta ako jest. Kad zbilja uprskam stvar, iskreno se kajem, i pokorno čekam presudu. Pa je prihvatim, kakva god bude.

Bloškome puku ne zamjeram ništa, ne tražim isprike, niti sam se ikada poželjela ispričati, iako se nekoliko puta jesam, pa i pašemki, jer sam uvidjela da je moj prekršaj izazvao disproporcionalno burne reakcije. Dakle, nisam se ispričala da bi mi itko ovdašnji išta oprostio ili da bi se drugačije ponašao prema meni, nego zato da toj povrijeđenoj osobi (ako je uistinu bila povrijeđena) bude lakše, da dobije zadovoljštinu moje krivnje. Međutim, ruku na srce, meni su takve bijesne gliste uvijek bile podjednako blesave kao i moje isprike, jer ja zaista ne kužim zašto bi ikoga tangiralo što kaže ili misli neka tam digitalna osobica s kojom ne dijeli ama baš ništa osim web adrese na kojoj upisuje svoje riječi.

Eh, sad, kad riječi - djelatne, zlonamjerne, lažljive i/ili manipulativne - s web adrese prijeđu na privatne telefone ili uđu u privatne, pa i poslovne prostore, to je druga stvar. Onima koji su prešli u te sfere zamjeram i nema te isprike zbog koje ne bih zamjerila - takve jednostavno eliminiram iz svojeg okoliša. Bez pregovora ili izgovora. (Komentiranje blogera s drugim blogerima uz kavu, bez djelatne zlonamjernosti, lažljivosti i/ili manipulativnosti, ne smatram TAKVIM riječima, niti zamjeram.)

I tak vam ja mislim da su sad na programu bijesne gliste. Manipulativne. Vidim, prethodnih dana bilo manje komentara, a i nisu bili baš laskavi... Neka. The show must go on, i dobro je što se netko uvijek oko toga potrudi. Za to sam iskreno zahvalna. :-))

Popizdičica me preduhitrila! Ajd, neka...

Viš, i njoj sam se ispričala, ali ne mari ta... Neka.

Jesam li se još nekome? Nemam pojma!

Tak i tak, ako se ispričam ne mislim niš drugačije nego što sam prije isprike mislila; samo mi ponekad bude žao kad netko pati uzaludno i bezveze. A ne bi mi trebalo biti žao, jer kaj ja tu mogu, pati jer pati, da ne pati zbog mojih riječi, već bi si našli razloga.

Isto tak kad ovdje napišem nešto nelaskavo, ne očekujem da će se išta promijeniti, da će npr. neka glupa osoba od toga naglo uzgojiti pamet, ili neka ljigotina sprati sluz i zablistati suha i čista. Ma jock! Meni sam fora laprdat. Kad je o drugima. Ili si čačkat po iznutricama, kad je o meni, a to mi bolje ovak, naglas, jer moram pripaziti da bude razumljivo. Inače samu sebe smuljam.

E, javili mi sad da se radi na popravljanju rasporeda i nek si ga provjerim navečer. Jooooooj, viš, TO vrijedi - uvidjeti pogrešku pa je onda i ispraviti tako da korist bude osjetna. TO je prava stvar! Samo, ne usudim se prerano veseliti. Bum vidla navečer.

Ako se pašće fakat reformira i prijeđe isključivo u duhvnjačke sfere, blogme korist neće biti osjetna... samo još više udavnih bedastoća na blogu. Bolja je ona kad šizi. Dinamičnije je to. Al eto, bilo bi dobro da pri tome ne pati, nego se zeza.