Ručkić krčkić

Nije to tak očigledno kak se čini; a ima ih. Poznajemo ih. Valjda upadnemo u neku predodžbu o sebi u kojoj nam normalnost ne odgovara, jer mi smo jedinstveni, mi jedinstveno, sasvim unikatno patimo ili sretnujemo... Kajaznam.

Danas na poslu prepričavam svoje dogodovštine s nemogućim susjedima i paz ovo, svi se smiju na onim mjestima kad je zaista smiješno, čude se ondje gdje ni ja nisam mogla doći k sebi od čuda, a grohot nastane na poanti, kad prepričam kako gđa koja "radi od doma" (nikad je nisam vidjela da radi, ali dobro, nisam baš jako ni gledala) nema vremena i strašno je umorna jer mora servirati svima doručak, pa skuhati ručak, pa pere suđe do ponoći... Velim ja, je, jebiga, teško je to, osobito ako nisi u kondi jer ne radiš 8-10 sati dnevno negdje izvan doma, a kad si doma, svejedno serviraš doručke i pereš suđe; isto tak ja bolno patim kad si nemrem priuštiti neke hlače od 150 eura...

I onda dođem doma, guštajući, usput sretnem puno, puno normalniju susjedu, šeta ona cucka i pita hoću li van s Duškom, njih dvoje su si dobri partneri za igru, velim ja da neću, prvo ću popiti čašu crnog vina, onda ću pogledati što je ostalo od klope, ako nema dosta ili mi se to ne jede, skuhat ću nešto, pa onda... Ne jede mi se ono od jučer, i nema dosta, bit će za večeru, pripravim friško, stavim u pećnicu, pregledam mailove (ah, još malo posla za po doma, a sve bez love, u normi, jebga), operem suđe, otvorim Iskricu, i zapitam se, jesmo li svi mi ZAISTA nenormalni kao što ovdje izgledamo?

Većina koju sam ovdje upoznala pa onda i uživo je zaista sasvim OK, zaista unutar neke građanske, civilizirane normale. Ako nismo nastavili druženje, nije to zato jer smo "nenormalni", nego nam se ne da, nismo si baš onak, posred srca, a ponekad je razlog čak i to (ovo je sasvim osobna procjena) što mislimo da ta osoba zaslužuje više, više našeg vremena, više pozornosti i uvažavanja nego što trenutno možemo dati.

Dakle, ako je suditi po mojem "kafenisanju", koje nije nimalo skromnije od npr. mainog, ali je vjerojatno spolno raznolikije, ljudi su ovdje Ok bar isto onoliko kao i bilo gdje drugdje. Zašto onda na blogu ispadnemo histerici, kičerajske ljigotine, manični depresivci, okorjeli prostaci/prostakuše, glupačetine koje lebde svemirom nošene vakuumom između ušiju i tome slično?

Čitam Kokoškin zapis, fali onaj dio o raku, i zaista joj, onak ljudski, želim pružiti potporu, jer već 7 godina proživljavam takve pretrage i znam kak je to koma, kak nema utjehe, kak se bojiš sve dok ne saznaš da nije, a ako saznaš da je, nemam pojma kak ti je, srećom to nisam iskusila, ali znam da ljudi i to nekak behandlaju, da se uhvate nečega, da odluče, a to je najteže, odlučiti, izabrati: kvaliteta ili kvantiteta života, jel zbog sebe ili zbog drugih...? I ono s klincem, točno znam što se dogodilo, znam i kako se liječi (omalovažava njegovu školu, a time i njega, mali sebe vidi kao luzera, školu kao bezveznu, perifernu obavezu i traži si alternativu, a to se liječi uvažavanjem škole i njegovih ŠKOLSKIH - ne ostalih! - postignuća, uz rizik da ih ne bude, da fljusne razred, da se uistinu pokaže lošim đakom, a ako se to desi, onda jebga, instrukcije i solidarnost u borbi sa zajedničkim "neprijateljem", a to nije obrazovanje, nego kolac).

Drage su mi i ove ženice čije nickove ne uspijevam popamtiti jer su sve na šprancu, neutralne, uljudne, ne bi se one petljale, one bi samo htjele nekoga da ih voli, ma čak ni to nije uvjet, nekoga koga bi one voljele, ma ne mora ni to, netko da ih malo razbudi, razmrda, a da nije vulgaran...

U stvari, ja mislim da smo svi mi sasvim normalni. U nekim sasvim prihvatljivim gabaritima ekscesa. Samo se ne znamo istaknuti drugačije nego naglašavanjem baš tih gabarita.

I valjda nam to treba. Meni ponekad jako treba.

ali, ti ne šalješ ljude u pm
bar ne iz prve
to ne radim ni ja.
Vjerojatno se ipak "ugrizeš za jezik" ponekad,
čak i ovdje
Dobar dan želim :)

Bok, dis! Sorry, ručkić se otkrčkić pa sam ga ja maznula, sad guc kavice, a onda Duška... Ma, ovdje pošaljem u materinu od prve, i to mi je gušt, jer samo u RL moram jako pomno procijeniti čimbenike koristi i štete, a ovdje ne, znamo da štete nema, a korist je čim te netko ne pili.