Ručkić krčkić

E, da bum ja na koncu branila maino (ili bilo čije) pravo da na Iskičin blog stavlja selfije... Tko bi reko, kobili se nado...! Ali, ma što god ja sama mislila o mainoj (ili bilo čijoj) pojavi i pretenzijama, pravo je pravo i eto, ja ga imam potrebu braniti.

Krenimo od pojma samopoštovanja i tvrdnje iz zvocalovog teksta da ga selfaši nemaju. Vjerojatno nemaju. A ja vas pitam, na osnovu čega bi ga žene u tzv. "zrelim godinama" imale, u ovoj kulturi koja od cijele žene cijeni samo sise i malo ispod sisa, a iznad nimalo? U kulturi koja s jedne strane omogućava bapcima od 50+ da začnu djecu, ali s druge strane ih tretira kao staru robu već poslije tridesete?

U kulturi koja opet, nakon kratkog i slatkog predaha sredinom 20. stoljeća, ženu opet tretira primarno kao ROBU? Ili ROBA, ako nije dovoljno atraktivna za tržište.

I ne, ne tješi me činjenica da na selfieje nisu imuni ni muškarci, osobito mladi, da kompletan jedan naraštaj sebe vidi kao robu koja se procjenjuje izvana, i to na ubitačno kompetitivnom globalnom tržištu, mislim da je to grozno, ali nadam se da nije tak grozno kak se čini, jer evo, vidim da se mladi i dalje uparuju, na sve kraća razdoblja, ali kvragu, uparuju se, a i to je nešto...

No, da se ja vratim generaciji koja nije stasala uz digitalne tehnologije, internet i selfieje, koja je uživala kratkotrajne blagodati feminističkog ozračja (a upiješ ga, bez obzira na tradiciju i nasljeđe u kojem živiš, od kojih se - ipak! - malo odmakneš), a onda je 90-ih pokošena neotradicionalizmom fundamentalističkog smjera i vraćena na početak, malo blaže nego u islamističkim državama, ali stignemo mi još i do toga... Žena mora imati ulogu, a poželjne su: SUPRUGA (koja obavlja sve kućanske poslove i pride privređuje) I MAJKA. Unatoč činjenici da se praktički 50% brakova raspadne, a oni koji nisu formalno i sudski razvrgnuti životinjare zbog nepremostivih materijalnih, a samo ponekad i ideoloških prepreka.

Ma, sad sam zabrijala i prva mai me ne bu razmela... Ajmo ovako. Svaka žena koja je odrasla u lijepoj našoj svjesno ili nesvjesno zna da "manje vrijedi" i manje može bez seksepila. I ja. Svaka od nas si je pribavila neku prednost, neki ustupak, neku poštedu na seksepil, na koketno osvještavanje mogućnosti seksa, na čistu dozvolu da nas neki muški, koji je u tom trenutku imao trunčicu više moći od nas, pogleda po sisama, guzici i ostalim mu zanimljivim atributima i da pred nama mašta kako ih koristi. Svaka. I ja.

Eh, sad... Neke od nas su u tom i takvome svijetu lijepe naše uspijevale ponešto postići i bez toga, neke od nas su se protiv toga i pobunile (uzaludno, vjerujte mi - te pobune su uspijevale samo ako i dok smo za njih bile dovoljno seksi!), neke od nas su razvile samopoštovanje i samopouzdanje PRIDE vlastitom seksepilu, pa kad je ovaj počeo jenjavati, imale smo neke druge oslonce i nismo se totalno pogubile... Nismo upale u tzv. "izloženu skupinu" ("vulnerable women") koja je omiljena seksualnim oportunistima koji bi jebali bilo koga samo da jebu, predatorima koji ih jebu zbog materijalnih i/ili društvenih prednosti, ofucancima koji ih jebu jer sami nemaju dovoljno samopoštovanja i samopouzdanja da uopće pokušaju jebati one koje zaista žele jebati jer se odveć boje odjeba i emocionalno retardiranih edipovaca, koji su nerijetko socio- ili psihopati.

Neke nisu. I jednostavno ne znaju živjeti bez svojeg nekadašnjeg seksepila. Je, očajne su, slike su im očajne, ali ONE NA NJIH IMAJU PRAVO, imaju pravo oglašavati te svoje ostatke ostataka, imaju se pravo upuštati u tržišnu utakmicu, imaju pravo na svoje pogotke, promašaje ili utjehe. Štogod. I rizike. Mislim da svaka od njih zapravo žudi ljubav, prihvaćanje, neku sasvim opuštenu, otvorenu, jednostavnu vezu; poput onih koje smo mogle ostvarivati, sasvim opušteno, otvoreno i jednostavno, dok smo bile puno mlađe. I neka ih: neka pokušavaju. Samo da ih neki manijak ne prikolje. Možda im se posreći. Jer, globalno gledajući, negdje bi stvarno mogao biti neki muškarac koji vidi kroz njihovu paniku i onu još uvijek lijepu i dragu ženu.

I ja sam ovdje objavljivala svoje selfieje. Ne s ciljem samooglašavanja, nego da se vidim - da me vide - kakva jesam. I da se takvom prihvatim. Jer, i meni je to bilo teško, i meni je zrcalo odražavalo neku prastaru i puno prihvatljiviju sliku. Je, htjela sam vašu zlobu, vaše najgrublje komentare, htjela sam ih ugraditi u svoju samospoznaju i htjela sam ih nadići. I jesam. Ja sebe volim i poštujem. Kakva god da jesam, a bit ću i još gora. Vi ne morate. Ali je lijepo kad možete.

vegica bok:) Dok ja pohvatam o čemu se radi, bit će i podne...Tvoj tekstić bum si spremil u svoju zbirku tvojih tekstova..Za mene si i dalje Number One, po svemu...Tvoja Gnjidica :))

Bok, gnjidek moj najdraži :-)) Kaj, imam svoju kućicu u tvojem kompu??? Ideeeeeeeeeeeeeeeeeeeeššš!

Da kućicu..Imaš dvorac sa puno soba,,u mojem kompu...

Nije isto selfie i fotka u galeriji...samo to.

bedaki govore da selfeki nisu primjereni za ovo mjesto. Da bi tako nesto zakljucio stvarno trebas biti ogroman komad budaletine, jer ako je seflie icemu primjeren onda su to dejting sajtovi. Svi smo u izlogu i trazimo najefikasniji nacin da se sto bolje prodamo, a sto moze bolje pospjesiti prodaju od dobre fotke.

Zvocalo, ako prihvaćam temu ne znači da prihvaćam i sugovornika. Ti si mi se zgadio po svim pitanjima i zato te ljubazno ispraćam u ignoricu, kao i pod svim drugim nickovima. Dijalog s tobom ne želim i ne smatram mogućim.

Hvala ti, ete, fakat sam frapirana! Ti vrapca! Netko me sprema! Ajme...

Krel, poslah ti pvt sasvim praktične namjene. Jes ga vidio?

svaki od blogova objavljen ovdje ima barem zeru pretenzije predstaviti nas pozeljnima.

Ili je imao, krel. Je, i ja sam objavljivala tzv. PR blogove sve dok nisam skužila kakve privlačim: čim bih napisala "kurac" ili "jebanje", osobito omotano u moj nekadašnji erotični stil, promet na peveteu bi mi skočio za cca 300%. Eh, viš, takvima se ja ne bih "prodavala". I zato sam sad radije kastrirajuća oštrokondža.

Ono kaj mai i njoj slične (npr. sajberuša) ne kuže jest to da muškarci ne reagiraju na njihovu privlačnost, nego na njihovu raspoloživost i očaj. Vide ih kao laki plijen, vide da su tupave i da će pušiti njihove fore taman onoliko koliko im treba da realiziraju svoje planove, a to je ili ševa bez obaveza, ali uz golemu zahvalnost i ego-trip za jebača, ili za izvlačenje materijalnih koristi, bio to konak za par dana, topli obrok ili pozamašna svota love.

Ja osobno mislim da su one obje fizički još uvijek privlačne ZA SVOJE GODINE. I to je ključ - za svoje godine. A te ih diskvalificiraju iz tržišne utakmice za sponzorušama sklone "uspješne" muške primjerke. Zato mai bulazni da je "u vezi" ako se ševa uopće reprizira (draga mai: žene koje su doista privlačne i tržišno uspješne ne smatraju vezom niti odnos koji traje preko godine dana, sve dok ne dođe onaj neki prijelomni trenutak odluke da im je taj najvažniji, ne zato jer je jedini, nego zato jer je najvažniji!), a sajberuša se hvališe "vezom" s očito poremećenim tipom koji dosljedno jebe iskričarsku gerijatriju već godinama, uz smještaj i tople obroke, a onda ih ovdje ismijava i ponižava.

Mene je zaista strah da će takve žene jednog dana pronaći u kontejneru ili priklane u vlastitom stanu, da će se namjeriti na krvožednog manijaka, a dosad su se garant već namjerile na sitnije krvopijice koje su im uzele nešto love, puno dobre volje i dobar komad samopouzdanja. Ali, ako se selfaš odjevena poput očajne stare droce, u pozama stare droce, onda nije ni čudno što zainteresiraš upravo onakve kakvi troše stare droce.

Doduše, maini sinoćnji selfieji su mi simpatični, vidi se da zaista uživa u svojoj novoj jaknici, da je ova veseli, da se u njoj dobro osjeća... I šteta je što je ta jaknica zapravo vapaj očajnice, a ne naprosto jedan retro, pomalo ironični iskorak. Ali, ona se veseli. Krivo mi je što joj sad to kvarimo. Na njenom mjestu, ja bih sljedeći put tu jaknicu odjenula na traperice. I uslikala se blatnjava od psećih šapa. I podjednako sretna što ju imam.

ti baš tražiš vraga...ajoooj

il je to ono..citiram " Kakva god da jesam,
a bit ću i još gora. "

Da, i Mai i Cyber su lijepe žene. Ovo 'za svoje godine' mi je besmisleno. A za čije godine bi trebale biti lijepe? I ono što su još - to su tople i otvorene žene, s osmijehom, u njihovom se društvu dobro osjeća. Obje se lijepo oblače, Mai sam češće viđala i volim je vidjeti tako odjevenu. Najljepše je kod njih što ne komentiraju kako je netko drugi odjeven, prihvaćaju da svatko nosi ono u čemu se dobro osjeća. One prihvaćaju ljude takvima kakvi jesu. Eto, drage su...

Dobar ti je tekst, i da izbaciš te otrovne strelice bez kojih ne možeš, bio bi izvrstan.

E, da, njih dvije imaju petlje. I to je lijepo. Imaju petlje biti među ljudima i živjeti.

Jesti život velikom žlicom, a ne samo promatrati.

Kokoši, tvoja lojalnost je uistinu dirljiva. Možda je i iskrena, možda ti mai zaista pruža neku "energiju" svojom nepromišljenošću i srljanjem za "životom". Međutim, ajd udahni duboko i izbroji do dvadeset pa mi onda iskreno reci, je li mai sretna žena? Jel si uspijeva priskrbiti ono što želi? Jesu li njeni napori opravdani?

Ja mislim da nisu. A vrlo su rizični. Mai je sama bezbroj puta napisala da jednostavno želi vezu, društvo, ono kaj se na engleskome veli "companionship", a sve u vezi s mai, od garderobe do pisanja, kriči "jebaljka!". Jer je, valjda, nekoć na svoju raspoloženost za jebanje dobivala i druge stvari koje je trebala.

Iskreno, ja mislim da sam joj ja bolja prijateljica nego ti: ja od nje ništa ne uzimam, a dajem ono što vjerujem da zaista treba - upozorenje. I objektivni korektiv.

"Živjeti život velikom žlicom" ne znači srljati i izlagati se raznoraznim nepotrebnim pogibeljima, nego pronaći ono što želiš i trebat i onda bez ustezanja navaliti. I podrignuti, i prdnuti, i uslikati se raščupana i s podočnjacima, i znati da ćeš opet dobiti ono što želiš i trebaš.

Mai velikom žlicom guta svašta, a većina toga je ne hrani.

Što se Maine sreće tiče, ja sam tu da je usrećim kao prijateljica, poznanica, društvo na plesu i da je podržim u tomu kakva je.. Ona je odrasla i zrela osoba i zna što će sa svojim životom. Na meni je da ju prihvatim ili ne.. ne pada mi na pamet mijenjati je..

A gle, i o tebi bi se moglo na isti način..

I ti i ona ste puno puta implicirale da JA samo promatram, a "ne živim". OK, shvaćam zašto: OVDJE zaista samo promatram. OVDJE ne stanujem. A živim svugdje gdje se pojavim. Ponegdje zagrabim malom žličicom, ponegdje velikom. Ovisi čega gdje ima.

O meni se nikako ne bi moglo na isti način. Ako si ti to nekak uspjela, daj, pliz, pokaži, jer ja to nikak ne mogu pojmiti.

Ti si sama napisala da si promatrač. A i meni tako zgledaš.

Pa nemoj je mijenjati. I ne možeš, u krajnjoj liniji. Ali joj predoči da ona (vjerojatno) ima i nekih drugih kvaliteta i da se baš ne mora izlagati pogibelji kao uličarka koja više nemre dobro živjeti od svojeg zanata.

Nisam zadovoljna odgovorom, kokoško. Pa čak i da jesam, zar promatrači ne žive? Zar nema razlike između npr. stupa ulične rasvjete i promatrača?

Evo, ja osobno mislim da si ti prepuna strahova, i da se bojiš ići među ljude. Zato samo promatraš i kritiziraš. Sjećam se kad je bio nekakav natječaj za priču, i bojala si se prijaviti, naravno pod sto izgovora.. Mai je hrabra, i uživa koliko ja vidim, na kraju, to je njezina, i samo njezina stvar.

Tvoje promatranje grubo zadire u tuđe terene. To je ono što mi se ne sviđa. Previše si daješ slobodu naglašavati negativnosti, kojih smo svi mi naravno svjesni. Je li ti stvarno misliš da Mai nema pojma o tomu što radi? I da si ti ta koja će joj 'otvoriti oči'?

Igraš se Boga? Hm...

Ja jesam prepuna strahova i zato sam jako oprezna. Međutim, što se moje književne produkcije tiče, tu sam samopouzdana, i stvarno ne vjerujem da se na neki natječaj nisam prijavila iz straha; prije će biti iz lijenosti ili nezainteresiranosti. Aha, da, valjda misliš na ono "Kratka priča je ženskog roda"? Ma, tu me POZIVAJU svake godine, ne moram se ja prijavljivati, ali nakon što sam jedne godine odslušala niz priča o curenju mlijeka iz dojki, pljuskama, smrzavanju na hladnoći uz plač djeteta, odlučila sam to prezreti.

Ja se bojim zlonamjernih muškaraca i svoje potrebe da im povjerujem. Jer, ja sam imućna, dobrodržeća žena bez zaštitnika u obliku djece ili potencijalnih zagrijanih nasljednika. To je istina. I ZATO jako filtriram.

No, glavni je razlog to što mi nije dosadno ovako kako mi je sad.

I radiš li što na rješavanju tih strahova?

Tuđi tereni? Ovdje, u digitalnom svijetu? Gdje je granica, gdje je carina? Ja ih ne vidim. Ja samo vidim dobrovoljnost u izlaganju i otvorenost prema SVAKOJ reakciji koja je moguća.

Doduše, shvaćam da SVAKU nije ni moguće zamisliti. Pa onda, kad se desi neka nezamišljena i nezamisliva, odreagiraš kako znaš.

Pa znaš da će slomiti nogu upravo onaj tko se boji da će slomiti nogu. Mai se ne boji, i nek uživa, neće se njoj ništa dogoditi :) Možda možeš ponešto naučiti od nje.

Ne. Ništa. Ti strahovi su opravdani i vjerodostojni. Nije na meni da se bavim njima. Ako netko želi biti sa mnom, oni su njihova obaveza.

Mai će SIGURNO slomiti nogu, jer mai nema pojma da je vani poledica.

Meni je Mai pomogla da odem među ljude, i zahvalna sam joj na tomu. S Mai mi je lijepo što si međusobno ostavljamo puno prostora, nije od frnedica koje vise za vratom, a i ne preodgaja me, bome ni ja nju. Volimo se takve kakve jesmo. A to ja jako cijenim.

S druge strane, ja nikad nisam slomila niti jednu kost. Uganula jesam obje noge, ali kosti su čitave. Konstrukcija zdrava.

Čestitam objema! Iako ne vjerujem da ste si prijateljice, nego društvo koje si trenutno međusobno paše.

Strah je opravdan (i koristan) kad te recimo ganja lav, pa bježiš. E, ali kada lava nema, a ti i dalje bježiš i osjećaš se kao da je iza tebe, onda strah nije opravdan. Ako su tvoji strahovi takvi da ti je život direktno ugrožen, onda ok.

Tak sam i ja u jednom razdoblju života, kad sam imala meni nesavladivih financijskih poteškoća, imala frendicu-bankaricu. Ona mi je pomogla srediti svoje financije, i ja sam joj na tome bila beskrajno zahvalna i iz sveg srca sam se divila njezinoj vještini i upućenosti. Međutim, onda smo se nas dvije počele družiti. Ja napisala niz tekstova o dosađivanju u društvu. I na koncu smo se posvadile oko bezvezarije. I obje odahnule.

Pa i nismo neke prijatelijce, ali se veselimo jedna drugoj :)

Tko kaže da lava nema? Pa mene stalno snube "lavovi"! Prose me, štoviše! :-)))

A joj... nije ti lako. Pa što ti se najgore može dogoditi da te ščepa jedan rasni lav? Malo si rob ovog stana, ha? Znam to, bila sam u sličnoj situaciji s jednom kućom.

Gle, ajmo zaključiti: ti i ja smo sličnije nego ti i mai, ili mai i ja. Ona je ipak mala neobrazovana seljoberica, a mi obrazovane velegrađanke. Ajmo reć. Sirovosti i primitivizam mogu biti privlačni nekome tko ih je zapreo složenijim misaonim konstruktima, a mogu - i jesu! - biti jako korisni, jer korijenske ljudske potrebe jesu sirove i primitivne. Međutim, ne treba to brkati s također korijenskim i sasvim primitivnim i sirovim pojmom prijateljstva.

Ja sam sad dopustila da me malo ispituješ jer mislim da ti je to korisno, i zaista nisam igrala nikakav power-play pri tome. To je igra koju ti stalno igraš. I zato si u istom kurcu kao i mai. Kad si dopustiš da raspustiš kose i plačeš neprestano i bez IKAKVE kontrole bar godinu dana, onda ti i ja možemo početi razgovarati.

Vjeruj mi!

Reci mu da si stan poklonila lokalnoj crkvi, a da dok si živa može biti s tobom u tom stanu, recimo...

Ok. Ćao.

Hm. Uzela bih ja lava u taj stan. LAVA. Ajd, gibam sad, već sam tak i tak odveć vremena satrla ovdje. :-))

basš je slatka ova vaša dijadna interakcija ...:P

vega, kad se vratiš, ak se vratiš, nekaj bi te pital..Ustvari pital bi te odmah..treba mi neka literatura o lingvistici teksta..Kaj mi možeš preporučiti?

Respekt