Bjorn Asabrag

Sama u krevetu šapućem tvoje ime.
Gdje si noćas,osjećaš li isto,pitam se?
Misli mi lete,gdje god bi se ti nalazio.
Moju tajnu sada zajedno dijelimo.

Prisjećajući se tvojega dodira,
moje srce još jače udara.
Samoću mi pokušava ublažiti,
toliko mnogo mi nedostaješ ti.

Ja ću dok spavaš uz tebe biti
i u snovima te tvojima potražiti.
Ali s buđenjem iz konfuzna sna,
to više nije stvar jednaka.

"Ja na tebe čekam."
Još tvoje riječi slušam.
Ali kao što obično u životu bude,
čini mi se,da si napustio me.

Lanci koji mi srce sputavaju,
jednostavno osjećaje ne dozvoljavaju.
Nikada više neću biti slobodna,
do tvojega potpuna povratka!
Ja čujem tvoje pozive,
da čekam na tebe.

Sjećaš li se od onda oceana,
kako mu bijaše boja plava?
Kao da sam u tvoje oči gledala,
slušajući tvoja uvjeravanja.

Naša uzajamna obečanja su nestala.
Poput dalekih zvijezda i Mjeseca,
sada si tako daleko,izvan dosega.

Oko mojeg srca su lanci
i neće me tako lako pustiti.
Sve dok meni se nećeš vratiti,
ja se nikada neću osloboditi.

Jedino što mi još preostaje,
da i dalje ja čekam na tebe.
Kao da ću život svoj cijeli,
vječno na tebe čekati.

Znaj da me u srcu bol ne popušta,
zbog kojeg nikada neću biti slobodna,
sve do tvojeg konačna povratka.
Još te uvijek mogu osjetiti
i poziv tvoj čuti:"Čekaj me ti!"

Link