Virtue ©

Uz sve bedastoće može i ova. Link

Takoc.

to je musko?
ok.

Navodno muškarčina :)

a evo mojih iskričarskih iskustava:

biblijski slučaj

javil mi se bil jedan jako fini gospon, samohrani otac s dječakom, koji mi je već na početku počeo slati bogobojazne linkove. našli se mi na kavi, i lik mi odmah ispričao svoju životnu štoriju od poncija pilata na dalje.

bio je veliki grešnik, krao je sovje poduzeće, varao klijente, varao ženu, zanemarivao obitelj, bio veliki hedonist, zabrazdio u zzla i grijehe paklene. a onda je izgubio sve, i lovu, i poduzeće, i jahtu, ostavila ga žena. i najedamput se preobratio, vidio kako je grozan bio, i sad je potpuno drugi čovjek. redovno ide na mise, na kojekakve duševne zajednice, no ima problem s djetettom, pa to je grozno, mali popustio u školi, ogrezo isto u grijeh, neće ga slušati, ne želi s njim vikende provodio u molitvama i pokorama, on bi htio na nekakav nogomet i svirat gitaru, fuj, grozno, malom je na pameti samo društvo njegovih pokvarenih pajdaša iz razreda, katastrofa, umjesto da mirno provodi dane u skrušenosti on bi okolo gledal cure i išel s njima u kino, a on se trudi naći mu dobru majku, naravno da je tu izbirljiv, i neće on neku tamo šušu, nego nekog solidnog. i evo, ja sam idealna za te stvari, i moram s njim ići nekud na te mise, da se i ja obratim ako imam ikakve sumnje u te stvari. a on će nam svima priskrbiti pristojan katolički život, skroman ali krepostan.

šetali smo ulicom tih par sati, ni jedamput me nije pogledao, ni jedamput dodirnuo, niti se nasmijao, samo je verglao sve te riječi, ni ne očekujući da imam bilo što komentirati. inače m je te dane bombardirao mail kojekakvim vjerskim sadržajima, ni trunke simpatije, naklonosti...da mi je još ponudio da ga pozovem u stan da mi čita psalme iz biblije, mislila bih da je ko oni jehovini svjedoci, ajmemeni ti se ne daju otjerat s praga!!!

usred te njegove tirade zazvonio mi je mobitel. spas! zvao me jedan frend iz susjedstva na kavu. naravno, lice mi se odmah ozarilo, i sekundu-dvije smo razgovarali. stvarno samo sekundu-dvije. kad sam spremila mob u džep, onaj lik se razgoropadio i počeo vikati na mene: - aaah, razočarala si me! ti, u koju sam vjerovao, pa vi sve žene ste iste, evo, sa mnom ideš na sastanak, a već razgovaraš s drugim muškarcima i dogovaraš se s njima za kavu! što ti misliš da sam ja blesav! a nene, neće tako ići. ti nisi žena za mene!

dubokouvređeno se okrenuo na peti i otišao svojim putem.



intimna atmosfera

jooj, sad se sjetila jednog nicka, počeli mi lijepo. leđero, on se očito sve više zagrijavao i stalno mi predlagao čvenkove, nabrajao mjesta gdje bi se super mogli provesti (ono tipa hotel ovaj, motel onaj, kod mene, kod njega), sve nešto mimo standardnog upoznavanja na kavi, javnom mjestu. ma on bi onako, intimno, mogli bi popit malo šampanjca, pa tiha muzika, intimna diskretna rasvjeta, mmmm. sve nešto turbo romantično i erotično. jer, kao, ne može on mene dobro upoznati među puno ljudi, ne čuje se razgovor, šetnja po gradu ili prirodi smanjuje koncentraciju, a ja sam taaaako simpatična i privlačna, ah. usprkos mom odbijanju takvog načina upoznavanja bio je vrlo uporan, blagoglagoljiv, slin, slin...

i nakon dugog nagovaranja pristanem ja, kažem mu na će mu najbolje biti da odmah dojde kod mene, bit ćemo na miru, u intimnoj atmosferi, ja ću pripremiti fino vino i dočekati ga u dekoltiranoj haljini, a ostatak odjeće će morati provjeriti sam...

hm, daaaa. pozvonio je na vrata, žureći se da što prije stigne u obećane rajske dveri. uvela sam ga u dnevni boravak, a kad tamo:
dočekalo ga je još petoro ljudi, obučeni u radne kombinezone. na sebi sam imala stvarno dekoltiranu kariranu košulju, a u rukama sanduk. okolonaokolo su bile gomile stvari, kutija, srolani tepih, stari stolci, ormarići i brdo trulih dasaka. eto, baš je uletio onda kad sam maljala stan, premještala namještaj, bacala staru kramu u kontejner, pa mi je dobro došao da malo pomogne. eto, ovdje su i moji frendovi koji će mu govoriti kud sa stvarima, neka nosi van u smeće. a ovdje ga čekaju sendviči, i, naravno, šampanjac u birtijaškim čašama od dva deci!

i tako je lijepo on imao cijelu večer posla u intimnoj atmosferi, u ldobrom društvu, a kad su mi očistili stan, moja škvadra se lijepo raskomotila i počeli tulumariti. tip me je belo gledal i promrmljal nekaj u stilu: - sori, ne mogu ostati još i na tulumu, znaš, pomalo sam se umorio, malo me bole leđa uzadnje vrijeme, sutra se rano dižem na posao, hm...

-da, naravno, zlato, ma ti si sjajan, hvala ti puno što si nam tu pomogao nositi sanduke, ma stvarno mi je žao što odlaziš, pa vidiš kakva je lijepa intimna atmosfera, ima i sendviča i pjenušca, joooj, kak mi je žal kaj nebuš ostal, mislila sam, kad oni odu, pripremiti nam toplu pjenušavu kupku, pa da mi pereš leđa, pa sve to tak...

naravno, nije nasjeo po drugi put na moja slatka obećanja. okrenuo se i otišao, i nikad se više nije javio.

bajdvej, tip je bio oženjen, profesor tehničkog, stari slinavac koji bi kruha preko pogače. ah, tko zna kako je objasnio doma svojoj hanumi onu prašinu po lijepo upeglanim hlačama, mrlje na odijelu, cipele na kojima se vidio trag od friškog fasadeksa. da ne spomenem smrad radničkog znoja kojim se bio natopio dok je s četvrtog kata nosal stare stolce u kontejner!

vjerovali ili ne, ova anegdota je stvarna, istinita, i moram zlobno priznati da me uopće nije pekla savjest što sam bila takva podla gadura! gade mi se takvi slinavi oženjenci!