Ručkić krčkić

I tak si ja mislim kak mi je konačno uletio jedan dobar Božić... Doduše, nisam baš imala nekog specijalnog razloga voljeti taj blagdan, bez obzira na potrošačku groznicu, manijakalno pospremanje, ljubomoru što je Isusov rođendan zaluđenoj masi važniji od mojeg, a uopće se nije tad rodio, bezveze, a ja jesam onda kad jesam, na samom početku nove godine, i to kršćansko izvrtanje puno časnijeg poganskog blagdana u nešto svoje, ta crkvena kleptomanija, ma, sve mi to uvijek i još uvijek ide na žifce, ali Božić najviše nisam voljela zato jer su me za Badnjak tri puta u životu strefile katastrofe: djedova smrt, rušenje mojeg muža (koji se nikad više nije osovio na noge) i konačna bolest moje majke... Badnjak u bolnici zaista nije fora.

(Evo, i ovog Badnjaka sam se pobojala katastrofe, Duška je uganula nogu. Srećom, hladan oblog je odradio svoje pa je na Božić opet hopsala, kao i uvijek razdragana, moj mali termoforček veselja.)

No, eto, ove godine nije bilo bolnica, nitko nije bio jako bolestan, nitko na samrti, lova na knap, ali uletjela božićnica, pravo drvce, starinski nakit pomiješan s novim, a pronašla sam i čokoladne kuglice, mljac, bit će ga lijepo i raskititi, moji na poslu napokon odlučili razumno malo pospajati blagdane i napokon nam svima dati dopust, a ne da moram hodočastiti na neke izmišljene sastanke, tek toliko da se ne opustim, 18 neradnih dana, milina, divota, krasota i izvrsno! Imaš volje proslaviti.

I tak si mislim, po navici nabrijana i antiprotivna, idu mi na jetra ta silna dobročinstva, te djeca vakva, te djeca nakva, te ovi bolesni, te oni, te daj, te udijeli, te budi dobra, a ljudi nisu dobri, točnije, nisu SAMO dobri i nisu STALNO dobri, i što me spopadaš baš sada kad mi se hoće biti egoistična i uživati u sebi... A onda pomislim, pa je, ljudi su zvjerad s grižnjom savjesti, i zato zaista TREBAMO bar jedan dan u godini kad si priuštimo onoliko obilja koliko možemo pa nam nije teško odvojiti i malo velikodušnosti... Trebamo se malo natjerati biti dobri, ali istovremeno si dopustiti da budemo kakvi zaista pretežno jesmo:



I onda nastaviti po starome, uz iščekivanje uskršnje korizme i posta...

..ma ko nas pita ..dal volimo il ne volimo...on ( božić)
dođe i prođe..
a mi se sa svojim osjećajima u te dane..nosimo kako
znamo i umijemo
meni osobno ...sam božić tj. taj dan je dosadnjikav :)
vjerujem da je tebi i društvu kod bože bilo zabavno...
izgledali ste zaista veselo..

i pojede pas mačku
u
prehrambeni loncu